Uz liturgijska čitanja svetkovine Presvetoga Trojstva razmišlja don Edvard Punda

''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!'' (Rim 5,5) Ovaj redak iz poslanice Rimljanima zasigurno je jedan od najpoznatijih redaka Sv. Pisma, redak koji je dirao i ispunjao srca mnogih svetaca, ali riječ Božja koja je danas nanovo upućena svima nama. Ova je riječ potvrda onoga što smo slavili prošlu nedjelju - potvrda da Bog čovjeku šalje svoga Duha. No, ova je riječ i odgovor na mnoga pitanja našega života. Nije slučajno da Pavao govori o Božjoj ljubavi na ovako izrazit način upravo nakon što govori o nevoljama, teškoćama… Križ je uvjet nasljedovanja Krista i misliti da je moguće slijediti Krista koji nije raspet, Krista bez križa, velika je varka i život u zabludi. Sveti Pavao danas govori o jednoj novoj dimenziji čovjeka, dimenziji koju je nemoguće živjeti bez Božjeg Duha; Pavao kaže ''Mi se dičimo i u nevoljama'', i zaista 'dičiti se i u nevoljama' moguće je samo po Duhu Svetome. Bez ljubavi koju Bog razlijeva u naša srca, svaka nevolja, svaki križ za nas je propast, on nas uništava, ruši naš život, ali križ prihvaćen u ovoj novoj spoznaji postaje 'naša dika'… Spoznaja da nikada nisam sam, da je uza me i u meni uvijek prisutan Bog, da Ga ne trebam tražiti izvan sebe, štoviše da ću jedino tražeći Njega moći pronaći sebe. Ovo je za čovjeka bez Duha ludost, ali za onoga koji prima ovu spoznaju ovo je najveća sreća i sloboda, ovdje se rađa 'nada koja ne postiđuje' i vjera koja nudi sigurnost koja nije opipljiva, ali je veća od bilo koje druge sigurnosti… Da, spoznaja da me Bog ljubi ne bilo kako nego da me ljubi onom ljubavlju kojom ljubi sebe u samom sebi. Lijepo netko reče da ne bi mogao vjerovati u Boga koji nije trojstven, koji u sebi nije vječno darivanje i sveza ljubavi. Ovo slavimo danas! Slavimo Svetkovinu Presvetoga Trojstva, ono što je nemoguće opisati riječima i dokučiti razumom, ali se polagano može otkrivati u iskrenom srcu - slavimo Boga koji je Ljubav. Tako jednostavno, a tako neshvatljivo… No, shvatljivo je upravo po Duhu, koji 'nas upućuje u svu istinu'… Duh nas uvodi u svu istinu, a to znači da nam daje slobodu, nudi novi život. Istina u koju nas upućuje Duh Sveti nije neka apstraktna istina, ona je konkretna, to je istina o životu. Duh mi najprije nudi istinu o meni samom, suočava me sa mnom samim i u istom susretu spoznajem i sebe i Boga; drukčije, naime, nije moguće. Tek u istom susretu je moguće spoznati vlastitu ništavnost i Božju veličinu. Ali istina oslobađa, te ovaj susret, makar bio bolan, spasonosan je. Spoznajem da sam ljubljeno dijete Božje, da me, ponavljam, Bog ljubi onom ljubavlju kojom ljubi sebe u samom sebi. I po ovome ja postajem vrijedan i u svojim očima. Bogu sam dragocjen i vrijedan i prije negoli je svijeta bilo, od 'pradoba', ali nakon susreta sa samim sobom i s Bogom po Njegovom Duhu, napokon i ja mogu prepoznati svoju vrijednost. Bog me voli ovakvoga kakav jesam i izabire me svaki dan nanovo. Ne bira me jer sam vrijedan, nego sam vrijedan jer me Bog izabrao. Krist je apostolima obećao svoga Duha, no obećao im je i progonstva u ovome svijetu, zato je i molio oca za 'one koji ostaju u svijetu'. Progonstva i patnje su dio ovoga života. No, trpljenje u ovome svijetu je naše spasenje - u križu je spas - ono nas dovodi k Bogu i tek je u križu moguća spoznaja i Boga i vrijednosti života. Bez križa je nemoguće prigrliti Krista, ali i bez Krista je nemoguće prigrliti križ. Mnoge je križ pregazio, jer nisu u njemu vidjeli smisao ili su ga sami pokušavali nositi. Mnogi skrivaju svoj križ, mnogi u njemu ne vide nikakav smisao i mole Boga da im ga ukloni. Reče sveta Terezija Avilska da više vrijedi prihvatiti jedan dan križ koji nam dolazi od Boga i od braće, nego da 10 godina nosimo križ koji smo sami izabrali. Zašto Bog ne daje da sami biramo križ? Zato jer mi sebe ne poznajemo kao što nas On poznaje i izabrali bismo pogrešno - jedino nas On poznaje dokraja i daje nam sve najbolje za nas, dapače, tek po križu koji nam Bog daje možemo spoznati sami sebe.
Evo nam danas Blagdana radosti, evo nam riječi spasenja! Danas se Bog objavljuje kao ljubav, danas nam potvrđuje da nas ne može drugo nego voljeti nas do kraja i da vječno izgara od ljubavi prema nama. Želi nas slobodne i sretne. Sigurno je u ovom trenutku puno toga što priječi našu sreću, što guši našu slobodu, ali sigurno je da je Duh u nama. Po krštenju smo Hramovi Duha Svetoga i ovo nije fraza, ovo je sigurnost! U našem srcu je razlivena Božja ljubav i danas mogu slobodno prigrliti ne bilo što, mogu slobodno prigrliti samoga sebe, zavoljeti svoj život i zamrziti sve što ne valja u mom životu. Ovo nije paradoks, ovo je slika Božje ljubavi - On voli nas, bez obzira što ne voli naš grijeh.
No, Krist je i zahtjevan, ali zahtjevan je samo zato što nam želi potpunu sreću, život potpuno u Duhu Svetom. Ako danas ne znam kako dalje, ako ne znam ni moliti Gospodina, ako ne znam kako ću se osloboditi ropstva grijeha, ako ne mogu istinski prigrliti križ i ovu životnu situaciju, za Boga nema problema, On ljubi iskreno srce. Mogu Mu iskrena srca reći: 'Kriste, ja sam ne mogu, ne znam kako, ali razlij svoju ljubav u moje srce i Ti mijenjaj moj život!' Amen!