Uz liturgijska čitanja svetkovine Duhova razmišlja pater Jure Antunović

Na Duhovsku Svetkovinu uputimo svoje molitve Duhu Svetom; pripravimo se za njegov posjet koji se u božanskom nacrtu događa u poštivanju naše slobode, očekuje našu suradnju, koja treba biti sve pozornija i velikodušnija. Ne zatvorimo srce Duhu: «Poslušajmo riječ u tajnosti prihvatimo u srcu ono što nam Duh Sveti govori. Kada Duh Sveti ispunja nekoga, potiče ga željeti nevidljive stvari. Samo rijetki ljudi su očišćeni od želja za svjetskim stvarima i pripravljeni tako da mogu primiti Duha Svetoga. Stoga se kaže da je ta riječ skrivena, jer to što neki prihvate odmah većem broju ljudi u srcu ostane skriveno», kaže sv. Grgur Veliki. Isus, pripremajući se za svoj Vazam obećao je poslati nam Duha Svetoga, mir duše: On svojom nazočnošću pobjeđuje grijeh, vodi i prosvjetljuje boljem poznavanju i vjernosti Isusu, kako bi ostvarili njegovu poruku ljubavi. Duh Sveti je duša Crkve i utjeha Apostola.
U naše vrijeme, sve zahtjevnije u povijesnoj i egzegetskoj kritici o Isusovu liku i mjestu u Evanđelju, potrebno je da budemo zahtjevniji prema samima sebi, temeljitiji u vjerskom razmišljanju kako bismo razumjeli i živjeli djelo Duha Svetoga. Kao što je istina da se njegovim djelovanjem nastavlja poslanje Crkve, tako od njegove ljubazne nazočnosti, započinje ustrajnost duhovne preobrazbe vjernika, danas više nego ikada pozvanih biti svjedoci, onima koji ne vjeruju i brojnima koji kažu da vjeruju. Kako bi uistinu bili pravi svjedoci potrebna je snaga Duha koji nas vodi i potpomaže; On nas odgaja da budemo svjedoci. Otajstveno djelo Duha, kao potpora u svjedočenju za Krista, žurno je u našim danima, i poziva nas na odvažne odabire jedinstva i ljubavi: tako kršćanin ide prema savršenstvu i drag je Bogu! Duh, sa svojim darovima, nije intelektualna tekovina ili plod pukog truda; obogaćuje srca poniznih koji znadu moliti, koji su spremni za nebeska djela, onih koji mu pod vodstvom Riječi daju prostora. Duh sveti se naziva Tješiteljem: podupire nas u vjernosti Evanđelju, kaže nam da smo spašeni, ujedinjuje nas s Kristom; daje nam iskusiti istinsku nadu, izvlačeći plod iz sadašnjosti koja nikada nije nekorisna, odgaja nas učiniti ju plodnom za vječnost. Obvezuje nas živjeti život po moralnom zakonu Evanđelja, u strpljivosti i u miru.
Djelo Duha Svetoga ostvaruje se u Crkvi i po Crkvi, jer krštenike oblikuje u jedno tijelo u jednom Duhu, i tako se otvara čitavom svijetu. Ne može se dakle misliti na Duha Svetoga i pridružiti se njegovu svjedočenju po Isusu, a pri tome zanemariti otajstvo i stvarnost Crkve. «Gdje je Crkva, tu je i Duh Božji; gdje je Duh Božji tu je Crkva i sva milost. Duh je istina. I stoga oni koji nemaju udjela u njemu, ne hrane se na prsima majke kako bi se održali na životu, ne zahvaćaju na najbistrijem izvoru koji izvire iz Kristova tijela, kopaju si bunare u zemlji odakle piju blatom zamućenu vodu. Izbjegavaju vjeru Crkve i ne bivaju očuvani; odbacuju Duha i ne bivaju poučeni. Svaki čas mijenjaju misao o istoj stvarnosti, jer žele radije biti učitelji riječi nego učenici istine. Nisu utemeljeni na čvrstoj stijeni nego na pijesku», kako kaže sv. Irenej. Duhovski događaj učinimo svojim u srcu i u životu. Okupljeni u molitvi s Marijom neka nas Ona sve ohrabri. Amen!