"Bleiburg – mrlja na britanskoj savjesti", naslov je predavanja dr. Branimira Lukšića

U velikoj dvorani splitskoga Nadbiskupskog sjemeništa sveučilišni profesor dr. Branimir Lukšić održao je 22. svibnja predavanje "Bleiburg – mrlja na britanskoj savjesti". Predavanje je održano u organizaciji splitskog ogranka Matice hrvatske čiji je član i prof. dr. Branimir Lukšić, a nastalo je na temelju tajnih britanskih dokumenata do kojih je predavač došao prije tjedan dana, zahvaljujući kanadskoj dijaspori. Isti će dokumenti biti objavljeni 2020. godine, tj. 75 godina nakon što se povijest dogodila. To je razlog zbog kojeg je predavač odlučio progovoriti o njima upravo sada kad se obnavlja sjećanje na bleiburške žrtve koje su tragično izgubile život u svibnju 1945. godine.
Dr. Lukšić iznio je sadržaj nekoliko dokumenata kronološki dokumentirajući i argumentirajući odgovornost najvišeg državnog vrha Demokratske Federativne Jugoslavije te britanskog vojnog vrha. Hrvatska vojska predajom na Bleiburgu našla se u statusu ratnih zarobljenika Velike Britanije, a hrvatski civili u statusu tražitelja azila prema međunarodnom pravu, osobito reguliranom ženevskom konvencijom od 27. srpnja 1929. godine o postupanju s ratnim zarobljenicima. Sukladno propisima te konvencije Velika Britanija bila je dužna brinuti se za životnu sigurnost svojih hrvatskih ratnih zarobljenika, zaštititi ih protiv nasilnih čina i smjestiti ih u krajeve dostatno udaljene od područja borbe da budu izvan pogibelji. Nažalost, to se nije dogodilo. Britanska vojska njih je izručila Titovim komunistima, tj. jugoslavenskim partizanima. Nažalost, ta je predaja završila masovnim stravičnim ubojstvima oko 200.000 žrtava, od kojih su mnoge pobijene na Bleiburgu, a preostala masa razoružanih i prestravljenih Hrvata krenula je u kolonama smrti na Križni put. Premda se najčešće govori kako je stradalo oko 200.000 žrtava, još uvijek nije poznat točan broj. Slovenac Franc Perme u svojoj knjizi "Prešućeni grobovi i njihove žrtve" dokazuje da je samo na području Slovenije, izvan austrijskog Bleiburga, pobijeno 189.000 Hrvata, a u kolonama Križnog puta od slovensko-hrvatske do rumunjske granice pobijeno ih je 144.500.
Prof. Lukšić ustvrdio je kako je ono što se dogodilo na Bleiburgu, Kočevljevu, Križnom putu, Macelju i mnogim drugim mjestima genocid, jer je uključivalo zločinački čin i zločinačku namjeru da se ljudi unište baš kao pripadnici određenog naroda. Budući da odgovornost i kazna za genocid nikada ne zastarijeva, dr. Branimir Lukšić na kraju predavanja izrazio je nadu u hrvatsko pravosuđe te je istaknuo kako se nada da će hrvatski narod smoći snage, da radi svog društvenog izlječenja oprosti ove zločine, ali da ih nikada ne zaboravi.