Obrana disertacije o Bl. Ivanu Merzu na Papinskom sveučilištu Urbaniani u Rimu

U utorak 15. svibnja 2007. na Filozofskom fakultetu Papinskoga sveučilišta Urbaniana u Rimu obranio je svoju doktorsku disertaciju Stjepan Ribić, katolički laik iz Osijeka. Tema disertacije je: vjera i razum u životu i djelu Ivana Merza. Moderator teze bio je prof. Onah Godfrey Igwebuike a korelator prof. Božidar Nagy uz člana komisije prof. Ndreca Adrian. Ovo je do sada već četvrta u nizu doktorskih disertacija posvećenih Ivanu Merzu, a prva koja ga studira i obrađuje pod filozofskim vidikom.
Disertacija obrađuje filozofsku misao blaženog Ivana Merza (1896. – 1928.) pod vidikom odnosa razuma i vjere. Autor disertacije u proučavanju ove teme kod I. Merza polazi od temeljne postavke da se ne odvaja vjera od razuma jer oboje zajedno prate razvoj misli I. Merza u odnosu na razne egzistencijalne i filozofske teme prisutne u njegovom razmišljanju i djelima.
Prvo poglavlje s biografskim elementima predstavlja ključne momente iz života I. Merza koji su utjecali na njegovu duhovnu i intelektualnu izgradnju, njegova životna opredjeljenja s osvrtom na društveno-kulturne i povijesno-geografske utjecaje. Važno je uočiti činjenicu kako se mladi Merz suprotstavio obiteljskoj i društvenoj sredini koja je bila uglavnom laičkog obilježja. Dramatika ratnih događaja vodi ga prema dubokoj analizi zbivanja kojih je bio sudionik te zauzima kritičko stajalište prema duhu svoga vremena; u svemu na osoban način traži egzistencijalne i uvjerljive odgovore.
Drugo poglavlje posvećeno traženju istine i smisla života, produbljuje filozofska pitanja s kojima se Merz susreće kroz svoje refleksije, a koje vode računa o različitim stajalištima filozofije i vjere, držeći se otvorenim onim slutnjama koje određuju njegovo osobno traženje. Merz upozorava na važnost duhovnosti kojom svladava pojam materijalističkog gledanja na pojam „slučaja“ i „ne-smisla“ života; prepoznaje jedan viši red, dakle također i prvenstvo Istine koja dovodi do Izvora, tj. do Boga.
U trećem poglavlju posvećenom otvorenosti čovjeka prema transcendenciji, analizira se misao I. Merza koji prepoznaje pojavne vidike umjetnosti preko estetike, koju dovodi u religiozno područje. To se posebno odnosi na liturgiju koju otkriva kao najviši oblik umjetnosti. Tako umjetnost koja uvire u religiju, kao etika i moral, te vjera i razum pridonose konačnom upoznavanju Boga i čovjeka.
U zaključku se na sažet i jasan način iznosi, pozivajući se na glavnu misao teze, Merzovo stajalište u odnosu vjere i razuma u čovjeku. Takav odnos je dijalektičan; vjera i razum uzajamno se podupiru iako se čini da potencijali jednoga postavljaju granice drugome. Ovaj odnos dopušta da oni budu vodilja i pomoć jedno drugome; tako vjera i razum postaju sastavni elementi u davanju smisla čovjekovu životu.
Stjepan Ribić rođen je u Osijeku 1977.godine. Srednju školu završava u Valpovu i Virovitici. Kao katolički laik studira filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu gdje 2003. postiže licencijat sa specijalizacijom iz sistematske filozofije. Nastavlja dalje doktorski studij iz filozofije na Papinskom sveučilištu Urbaniana gdje priprema doktorsku disertaciju. U međuvremenu se zaposlio u službi za međunarodne projekte i europske integracije Osječko-baranjske županije. Trenutno je direktor Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje s uredom u Osijeku i Bruxellesu.