U Etiopiji pet i pol milijuna maloljetnika živi u veoma teškim okolnostima

U Etiopiji pet i pol milijuna maloljetnika živi u veoma teškim okolnostima, riječ je o siročadi rata i side, izbjeglicama i napuštenoj djeci. Ulica je brojnima kuća, radno mjesto i konačište. Pojava „djeca ulice“ je u stalnome porastu, procjenjuje se kako godišnje raste za 5%. Govoreći o stanju u Etiopiji u razgovoru za naš radio otac Dino Viviani, salezijanac, odgovoran za centar Don Bosco u Adis Abebi, kazao je kako obitelji zbog siromaštva ne mogu djeci zajamčiti odgoj, a tome su pridonijeli ratovi u Eritreji i Somaliji. Stvorila se teška situacija, stoga mladi napuštaju obitelji i bježe u Adis Abebu, jer misle da će tu naći spas. Veliki su gradovi nada za onoga tko nema ništa. Mladi u gradu gledaju životnu budućnost. U Brazilu, Indiji, i velikim afričkim gradovima pojava je u punome jeku, u Adis Abebi je tek na početku. Tek smo prihvatili petnaest maloljetnika. Jedna trećina je nepismena. Djeca nerado govore o obiteljskoj situaciji. Sakrivaju istinu, tako se brane. Radeći s njima nastojimo otkriti obiteljsku stvarnost i pokušavamo ih vratiti u obitelj, kad je to moguće, ili im tražimo namještenje u društvu – istaknuo je don Viviani.
Na upit koje je glavno obilježje njihova obrazovnoga nacrta, kazao je kako su u predgrađu otvorili jednu školu, ali se odmah vidjelo da neki nikad neće prispjeti u tu školu. Razmišljali smo kako im pomoći. Tako smo osmislili dvodijelni nacrt: rad na ulici, potom rad u školi. S mladima razgovaramo, uspostavimo prijateljske odnose i nastojimo u njima probuditi želju za normalnim životom. Ništa im ne nudimo, jer ne želimo podupirati takav način života. Nakon tri mjeseca ponudimo im školu, posao, mogućnost zabave i jedan obrok. Navečer se vraćaju na ulicu, a mi ih pratimo kako bismo provjerili njihovu stvarnu volju, to je razdoblje kušnje koja traje i do četiri mjeseca, sve dok ne odlučimo konačni prihvat dječaka – kazao je misionar i dodao kako je glavno otkriti obiteljsku vezu, jer je obitelj najprikladnija za odgoj djeteta. Kad to nije moguće, ili kad je bezizlazna situacija, onda djetetu omogućimo završiti školu i steći neko zanimanje kako bi se moglo uključiti u društvo. Ta djeca u sebi kriju velike mogućnosti, šteta je što su napuštena. Imamo jednu skupinu mladih koja se uključila u društvo, oni samostalno žive – istaknuo je don Viviani.