Europa sutra obilježava svoj Dan

Europa sutra obilježava svoj Dan: naime, 9. svibnja 1950. godine Robert Schuman je izišao s prijedlogom o stvaranju jedinstvene Europe, bitne za održavanje miroljubivih odnosa između njezinih država. „Shumanova deklaracija“ smatra se činom rađanja Europske unije. Blagdan je postao simbol Europe, a uz europsku zastavu, himnu i jedinstvenu monetu – euro određuje političko biće Europske unije. Blagdan ima posebno značenje u godini kad proces ujedinjenja navršava 50 godina, a prigoda je da razmotrimo sadašnjost i budućnost kontinenta. U toj će se prigodi sutra, na Dan Europe, u grčkokatoličkoj katedralnoj crkvi u Zagrebu na Gornjem gradu, koja je posvećena zaštitnicima Europe svetoj braći Ćirilu i Metodu, u 12 sati služiti Akatist u čast presvete Bogorodice.
U Italiji je nedavno objavljenja knjiga „Pomrčina Europe, srozavanje i kraj jedne civilizacije“, čiji je autor, sociolog Sabino Acquaviva, u razgovoru za našu radio postaju kazao kako o velikim pojavama treba razmišljati gledajući znamenke. A što kažu brojevi? Da Europljani ne rađaju djecu, dakle s toga gledišta imaju zabrinjavajuću demografsku budućnost; da je industrijska proizvodnja manja nego u drugim industrijskim državama, a iza svega toga krije se kriza civilizacije i vrednota čime se moramo zabaviti. Sjećam se kako je jedan profesor na sveučilištu u Kairu govorio: Zašto se vi Europljani toliko uznemirujete? Ionako četiri Europljanina postaju dva, jer bračni par rodi samo jedno dijete. A četiri Egipćanina postaju njih 100, dakle pobijedit ćemo mi, s našom religijom, s našim idealima – istaknuo je profesor. Na upit što se događa s kršćanstvom u Europi, kazao je kako je kršćanstvo imalo brojne probleme, moralo se više od jednoga stoljeća boriti protiv sekularizacije. Ali se proces sekularizacije odvijao i u marksizmu. Sjećam se kako mi je jedan komunist šezdesetih godina prošloga stoljeća rekao: „Sad će kršćanstvo nestati, mi ćemo pobijediti“. Odgovorio sam mu da će i njih zahvatiti kriza koja je došla s industrijalizacijom. Doista, konsumizam poput drobilice kamenja prelazi preko svih vrednota, političkih i vjerskih pokreta – primijetio je profesor.
Govoreći o budućnosti europske civilizacije, kazao je kako sadašnje doba uspoređuje s krizom poganstva. Kad je poganstvo ušlo u krizu pojavili su se brojni pokreti, sekularizacija poganstva je rodila razne načine vjerskoga bića, življenja vjerskoga iskustva, temeljne biološke i psihološke čovjekove potrebe. Kriza poganstva je proizvela niz vrenja. Vidim kako kriza u koju smo zapali već u određenim granicama proizvodi niz vrenja: postoje stalni pokušaji vjerskoga, ili gotovo vjerskoga, obilježja koji ponovno predlažu značenja o smislu čovječjega postojanja. Kad provodimo sociološka istraživanja o religioznosti ljudi, u prvi mah dobijemo negativan odgovor na pitanje: vjerujete li u Božju opstojnost ili religiju? Ali ako se drugačije pita: Jeste li doživjeli moć koja vas nadilazi, bez obzira zove li se Bog ili ne? Onda brojni odgovore potvrdno. Dakle postoji temeljni zahtjev, on je u konačnici u razvoju ljudske vrste, i neprestano izlazi na površinu. Mi smo u sličnoj situaciji u kakovoj je bilo poganstvo: unutar i izvan kršćanstva postoji niz vrenja, a sučeljavanje između tih vrenja i njihovo promicanje sutra će nam reći koja je budućnost religije i Europe – zaključio je profesor.
Na upit koja je uloga obavijesnih sredstava u razvoju krize europske civilizacije, kazao je kako je ona veoma važna, jer obavijesna sredstva uvijek udovoljavaju potražnji tržišta. Tržište danas zahtijeva izvjesnu vrstu potrošnje i ponašanja. Obavijesna sredstva promaknu novu vrstu potrošača, jer čovjek treba trošiti, a potrošnja povlači proizvodnju, proizvodeći društvo ide naprijed. Obavijesna sredstva uništavaju sve ono što nije potrošnja, uništavajući tako sustave vrednota, političke i vjerske vrednote. Rekao bih da u ovome rušilačkome sustavu bitnih europskih vrednota obavijesna sredstva imaju temeljnu ulogu. A zatim, poglavito se čovjeka potiče na samouništenje, čak i psihološko, jer potreban nam je sustav sigurnosti za život u ovome društvu, a nudi nam se nesigurnost, te s njom i psihološki očaj. To je ropstvo koje nam nitko ne nameće nego ga s užitkom svakodnevno prihvaćamo – zaključio je profesor.