Sveti Otac u Paviji istaknuo svetoga Augustina kao uzora obraćenja

Pastoralni pohod Benedikta XVI. u Lombardiju bio je u znaku Sv. Augustina. Današnju propovijed u Paviji tijekom Mise na kojoj je sudjelovalo oko dvadesetak tisuća vjernika Papa je posvetio upravo ljubljenom biskupu sv. Augustinu kojega je Sveti Otac istaknuo kao uzor obraćenja koji vrijedi i za danas.
Papa je dan započeo posjetom klinici 'Sv. Matej' kako bi svima izrazio svoju solidarnost i duhovno zagrlio sve bolesnike, njihove obitelji i medicinsko osoblje. Bolnica – kazao je Papa – na neki način je «sveto» mjesto, gdje se proživljava slabost ljudske prirode, ali također i ogromne mogućnosti i sposobnosti ljudskog genija i tehnike u službi života. Ljudskoga života! Veliki dar koji uvijek ostaje otajstvo:
«Moja je živa želja da potrebni znanstveni i tehnološki proces neprestano prati svijest promicanja, zajedno s dobrom bolesnika, također i onih temeljnih vrednota, kao što su poštivanje i obrana života u svim njegovim stadijima, o kojima ovisi kvaliteta autentičnog ljudskoga suživota».Crkva oduvijek, slijedeći primjer svoga Gospodina, nastavio je Papa, pokazuje svoju opredijeljenost za one koji trpe, svjesna da je pozvana iskazati im Kristovu ljubav i skrb. Ali Papa ne šuti o teškoj stvarnosti bolesti:«Zacijelo, ljudski duh se opire patnji; ali također je istina da kada je prihvaćena s ljubavlju i osvijetljena vjerom, postaje dragocjena prigoda koja na otajstven način sjedinjuje s Kristom Otkupiteljem, Čovjekom boli, koji je na Križu na sebe primio čovjekovu bol i smrt», kazao je Papa.
Papa Benedikt XVI. čitavu propovijed posvetio je temi obraćenja, posluživši se prvim čitanjem koje govori o propovijedanju Apostola nakon Uskrsa. Petar insistira: Bog je učinio Isusa «glavom i spasiteljem» za sve, također i za Izraela. On daruje oproštenje grijeha.Ali u čemu se sastoji put obraćenja? Mnogi primjeri u povijesti Crkve, sam Petar, Pavao, ali u Paviji, rekao je Papa, na poseban način govori sveti Augustin. Njegovo obraćenje nije se dogodilo u jednom trenutku, nego je to bio put o kojemu Papa iznosi tri dionice: «prva obraćenje na kršćanstvo. Augustin je bio sin svoga vremena, živio je kao i svi drugi, ali ipak je uvijek ostao osoba u traženju. Želio je pronaći istinu o čovjeku, životu, svijetu». Sve ono što nije nosilo Kristovo ime nije mu bilo dostatno, uvijek je vjerovao da Bog postoji. Ali filozofija mu nije pokazivala kako Ga dostići; Logos, stvaralački razum, ostajao je daleko i nedodirljivo. «Samo u vjeri Crkve napokon je našao bitnu istinu: Riječ, Logos, se je utjelovila»:«Poniznosti Božjeg utjelovljenja treba se podudarati – ovo je veliki korak – treba se podudarati poniznost naše vjere, koja odlaže oholost uobraženosti i klanja se ulazeći u zajednicu Kristova tijela; da živi s Crkvom i samo tako ulazi u konkretno zajedništvo, tjelesno, s Bogom, živim Bogom. Ne trebam reći koliko se to odnosi na nas: ostati osobe koje traže, ne zadovoljavati se s onim što svi kažu i čine. Ne otkloniti pogled od vječnog Boga i Isusa Krista».Drugo obraćenje: nakon Krštenja, Augustin je u Africi osnovao mali samostan gdje je čitav njegov život bio posvećen razgovoru s Bogom i razmišljanju o istini njegove Riječi. Ali nakon sretnih pet godina, kako sam on piše, na silu su ga posvetili za svećenika na službu grada Hipona. Posvećenje ga je koštalo suza. Bijaše iščeznuo lijepi san o kontemplativnom životu, život je promijenjen:«Sada moraše živjeti s Kristom za sve. Veliko filozofsko djelo čitavoga života, koje je sanjao, ostade nenapisano. Umjesto toga mu je darovana dragocjenija stvar: Evanđelje prevoditi na jezik svakodnevice i njegove patnje. Svoju svakodnevicu je opisao ovako: Neprestano propovijedati, raspravljati, popravljati, izgrađivati, biti na raspolaganju svima – to je ogromno breme, veliki teret, strahovit napor».Konačno treće obraćenje s otkrićem da je samo jedan savršen i to je Krist:Čitava Crkva - svi mi, također i Apostoli – svaki dan trebamo moliti: oprosti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim». Augusitn je naučio posljednji stupanj poniznosti, ne samo poniznost - uvrstiti svoju veliku misao u vjeru ponizne Crkve, ne samo poniznost - prevesti svoje velike spoznaje u jednostavan navještaj, nego također poniznost priznati da njemu samome i čitavoj putujućoj Crkvi bijaše i neprestano je potrebna milosrdna dobrota jednoga Boga koji svaki dan oprašta ».«A nama – dodao je Augustin – postajemo slični Kristu u najvećoj mogućoj mjeri kada postanemo osobe milosrđa kao On ». Papa je zaključio propovijed: Sada molimo Gospodina da svima nama udijeli, dan za danom, potrebno obraćenje i tako nas vodi prema vječnome životu», kazao je Papa.

Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba u nedjelju, 22. travnja 2007. Prije no što zaključimo ovo slavlje, želim zahvaliti svima koji su ga posebnom brigom i predanošću pripremili i animirali. Srdačan pozdrav upućujem starijim i bolesnim osobama koje su ovu misu pratile putem radija i televizije, kao i zajednicama u klauzuri te svima koji iz raznih razloga nisu mogli biti ovdje, sjedinjujući se duhovno s nama. Među prisutnima, pak, ponovno želim pozdraviti mlade, kako one iz Pavije, tako i one koji su došli iz obližnjih biskupija. Dragi mladići i djevojke, želim vam da sve više otkrivate radost u nasljedovanju Isusa i da postanete njegovi prijatelji. To je radost Petra i ostalih apostola, radost svetaca i svetica svih vremena. Upravo me ta radost navela da napišem tek objavljenu knjigu „Isus iz Nazareta". Za najmlađe je malo teška za čitanje, ali je predajem vama kako bi pratila put vjere novih naraštaja. Misleći na mlade, rado se spominjem da se danas u Italiji obilježava Dan Katoličkog sveučilišta Presvetog Srca. To je značajan datum, jer Katoličko sveučilište predstavlja središte promišljanja crkvene zajednice i pruža dragocjeni znanstveni, kulturni i odgojni doprinos cijeloj zemlji, kazao je Papa i srcu Djevice Marine povjerio čitavu dijecezu Pavije, koja je štuje u tolikim svetištima i mjestima molitve. Njezinoj majčinskoj zaštiti Papa je preporučio svaku pojedinu zajednicu, svaku obitelj, posebice one koji se nalaze u teškoćama. Neka svima Blažena Djevica Marija izmoli mir i utjehu, zavapio je Benedikt XVI.