Uz liturgijska čitanja treće vazmene nedjelje razmišlja velečasni Saša Paveljak

Petar i još neki Isusovi učenici ribarili su na Tiberijadskome moru. Cijelu noć su se mučili, bacali, povlačili mreže, ali bez uspjeha. Kao da u moru nije bilo ni jedne, jedine ribe. I tako cijelu noć. U zoru, kada su već bili na izmaku snage, gubeći već i volju za ribarenjem, eto glasa od stranca sa obale: Dječice, imate li što god za pojesti? A što su drugo mogli odgovoriti na to pitanje, i sami gladni i umorni: Nemamo! Ali stranac ne odustaje: Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete! Tako je i bilo. Mreža puna riba, skoro se rastrgala od težine. I tada učenik kojega je Isus ljubio shvati: To je Isus! Petre, Gospodin je! A Petar, obuče gornju haljinu i baci se u more. Jedva su izvukli punu mrežu na obalu, a tamo ih je dočekao pripravljen doručak. I blagovali su ga zajedno s Isusom.
Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? – upita Isus Petra. I to tri puta, isto koliko ga je puta Petar zatajio. Kao da je za svaki put kada je Petar izgovorio: Ne poznajem ga! htio čuti: Ti znaš da te ljubim! Ali ne samo to, Isus i nastavlja: Pasi jaganjce moje! Ostali učenici sigurno su zbunjeno slušali taj razgovor, pa ni sam Petar nije znao što Isus želi od njega. Čak niti riječi kojima Isus nagoviješta način Petrove smrti ne razjašnjavaju smisao ovog razgovora. Tek na kraju evanđelja sve postaje jasno: Idi za mnom! Nakon što je od stranca prepoznat kao Učitelj, i to učitelj koji hrani. Nakon što je na sebi svojstven način dopustio Petru da okaje svoje zatajenje i zamjeni ga ljubavlju. Nakon što je Petar ispovjedio svoju vjeru, spreman je prihvatiti ono što je mu je Isus namijenio. Idi za mnom! I ne samo to nego i: Pasi jaganjce moje! Petar, skromni ribar, zbog svoje vjere, skromnog i jednostavnog prihvaćanja Isusa, pozvan je postati pastir. Preuzima odgovornost i brigu za stado, a ne samo čast i vlast. Na prvom mjestu su riječi koje je Isus toliko puta ponavljao, a ponavlja ih i danas svakome od nas: Idi za mnom!
Stoga, baš u ovom vazmenom vremenu u kojemu se nalazimo, dok razmatramo o temelju naše vjere, pred nas je stavljeno Petrovo prvenstvo. Petar koji ide za Isusom na čelu povjerenog mu stada, slika je Crkve, lađe, stada, zajednice, novog naroda, svih nas okupljenih sa željom biti Isusovi učenici, spremni ići za njim. To je ta sigurnost koju nam Bog daje, sigurnost da idemo pravim putem, sigurnost da je On s nama, sigurnost da nećemo zalutati na putu do vječnosti. Stoga budimo otvoreni za Isusov poziv, nasljedujmo ga odano, slušajući ga i hodeći za Petrom naših dana prema konačnom susretu u vječnosti.