Prikazati Krista kao povijesno razborit i uvjerljiv lik – to je početna zadaća knjige
'Isus iz Nazareta', koju je napisao papa Benedikt XVI., a koja je jučer predstavljena
u Novoj sinodnoj dvorani u Vatikanu. Pred mnoštvom novinara, i u nazočnosti brojnih
predstavnika Kurije te političkoga, i svijeta kulture, bečki nadbiskup kardinal Cristoph
Schönborn je govorio o nekim njezinim dijelovima, a u razmatranju su sudjelovali filozof
Massimo Cacciari i prof. Daniele Garrone, dekan Valdenškoga teološkog fakulteta u
Rimu. Iza više od 400 stranica koje čine knjigu 'Isus iz Nazareta', nalazi se cijeli
jedan život kršćanina, koji je postao Papa, proveden u duhovnome istraživanju. Riječ
je o prvome dijelu djela posvećenoga razmišljanju o Kristovu liku – od Krštenja u
Jordanu do Preobraženja na Taboru – koje papa Benedikt XVI. ima namjeru upotpuniti,
čim to bude moguće, drugim dijelom, o Isusovome djetinjstvu i otajstvu Njegove smrti
i uskrsnuća. Nakon „dugoga unutarnjeg hoda“ – podsjetio je kardinal i učenik profesora
Ratzingera, Cristoph Schönborn – ubrzo će milijuni čitatelja u svijetu – jer knjiga
će, naime, biti prevedena na 30-ak jezika – moći proživjeti putovanje Josepha Ratzingera
Isusovim tragovima. Zna se da knjiga želi pokazati znade li se nešto sa sigurnošću
o čovjeku iz Galileje. Na koji način ona to argumentira, kardinal je pojasnio prije
svega jednom provokacijom. Na javno medijsko tržište neprestano se stavljaju na prodaju
naizgled nova 'otkrića', koja bi trebala pokazati potpuno drugačiju povijest Isusa
iz Nazareta – primijetio je kardinal. Biblijski i crkveni prikaz Isusova lika – dodao
je ironično bečki nadbiskup – tako bi bili prijevara svećenikâ i Crkve, a 'istina'
o Isusu bila bi ugušena od strane mračnih zavjerenika, osobito rado smještenih u Vatikanu.
Naprotiv, tvrdnje teologa Ratzingera u knjizi dolaze – prema mišljenju kardinala Schönborna
– od osobe koja je potpuno familijarna s biblijskom znanošću. Iz te familijarnosti
izvire duboko uvjerenje: to da se može pouzdati u Evanđeljâ, te se stoga Isus iz Nazareta
može prikazati kao povijesno razborit i uvjerljiv lik. Papina se knjiga zadržava
na pitanju zašto shvaćanje čovječnosti i božanstva Isusa Riječi Božje nije samo čin
vjere nego i logike, kao i na revolucionarnosti njegove poruke. Primjerice, kada Isus,
prispodobom o Dobrome Samaritancu, preokreće i proširuje pojam 'bližnjega', pozivajući
čovjeka, ne toliko da odredi tko je njegov bližnji – sunarodnjak ili prijatelj – nego
da pronađe hrabrosti postati bližnji bilo kome. Ili kada poučava ljude staviti Boga
ispred materijalnih potreba, koje su isto važne, jer – kako piše – tamo gdje se taj
poredak dobara ne poštuje, nego preokrenut više ne postiže pravednost, ne gleda se
više na čovjeka koji trpi, nego se stvara poremećaj i uništavanje i u okviru materijalnih
dobara. To pokazuju neuspješni marksistički pokušaj pretvaranja pustinje u kruh, ili
nejednaka raspodjela u pomoći Zapada zemljama u razvoju. Autor kaže: Tu se, međutim,
pojavljuje veliko pitanje koje će nas pratiti kroz cijelu ovu knjigu: što je Isus
uistinu donio, ako nije donio mir svijetu, blagostanje za sve, i bolji svijet? Odgovor
je vrlo jednostavan: donio je Boga – kazao je kardinal te dodao – Samo nam tvrdoća
našega srca govori da je to malo (…) To je pretpostavka za zapovijedi ljubavi prema
bližnjemu. Bez Boga na prvome mjestu, ljudsko dostojanstvo ne može dugo opstati –
kazao je kardinal Schönborn. Pred argumentima koje teolog Ratzinger iznosi u knjizi,
filozof i gradonačelnik Venecije, Massimo Cacciari, bio je na neki način glasnogovornik
pitanja koja danas zanimaju laičku misao, u trenutku u kojemu se ona suočava s kršćanskom
dimenzijom. Za valdenškoga teologa Danielea Garronea, vidjeti zajedno jednoga kardinala,
jednoga protestanta, i predstavnika laičkoga filozofskog istraživanja, vrlo je pozitivan
znak svega postignutoga nakon Drugoga vatikanskog sabora do danas. Moderator jučerašnje
tiskovne konferencije bio je otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete
Stolice i glavni ravnatelj naše radio postaje, koji je, osvrnuvši se na ovu knjigu,
kazao kako je ona plod života provedenoga u razmišljanju, kulturnome istraživanju,
meditiranju, pastoralnome djelovanju i kršćanskoj vjeri. Čitajući knjigu shvaćamo
zašto ju je s toliko odlučnosti želio napisati, unatoč obvezama velike odgovornosti
za opću Crkvu – kazao je o. Lombardi. Život, um i srce ovoga vjernika, koji je danas
naš Papa, i dalje su usredotočeni na ono što je uvijek bilo i očigledno za njega nastavlja
biti prva potrebna stvar: poznavati i slušati Isusa kako bi se ušlo u živi i duboki
odnos s Njime; te shvatiti što nam Isus želi donijeti: poznavanje Boga – istaknuo
je o. Lombardi te primijetio kako, unatoč tomu što nam Sveti Otac kaže kako ova knjiga
nije dokument papinskoga učiteljstva, nego plod njegova osobnog teološkog zalaganja,
imamo jasan dojam da čitajući ove stranice posjedujemo dragocjeni ključ za bolje razumijevanje
brojnih vidika njegova papinstva: njegove propovijedi, kateheze srijedom, stil njegova
upravljanja i njegova života, a na neki način i prioritete i razne odluke njegova
vladanja. Znademo bolje tko je Papa, što je uistinu bitno za njega, te stoga i što
želi reći nama, svima koji vjeruju u Isusa Krista, današnjim muškarcima i ženama;
i zato smo mu duboko zahvalni – kazao je o. Lombardi.