Svjedočanstvo bivšeg ovisnika o drogi

O neočekivanome uskrsnuću u patničkome, besmislenom životu, o doživljaju iskupljenja i preporoda iz stvarnosti koja je izgledala bezizlazna, govorio je za našu radio postaju Claudio Previdali, ravnatelj rehabilitacijskih centara zajednice 'Susret', koju je utemeljio don Pierino Gelmini. Kad sam imao dvadeset godina ušao sam u zajednicu zbog problema uživanja droge, uglavnom heroina. Slučajno sam u 14. godini, s prijateljima, bez vjerskih i društvenih uzora, a pomalo i zbog dosade te nedostatka htijenja da na stvaran način gradim budućnost, to jest žrtvujući se, želio u jedan tren imati sve... Jasno je kad si opsjednut tim idejama, da te one uvode u začarani krug „imati sve i odmah“. Premda sam bio mlad, imao sam dvadeset godina, sve sam pomalo 'spalio', stoga je oko mene bila dramatična stvarnost. Osim obitelji, nitko me nije podupirao da iziđem iz toga kruga. Napokon sam, između tisuću teškoća, započeo put obilježen pravilima: u životu nisam imao pravila – istaknuo je Previtali i dodao da su pravila temeljna i odlučujuća. U trenutku kad kreneš novim putem, u sebi ipak, s potporom drugih, počinješ otkrivati svijest, i malo pomalo shvaćaš da ipak 'biti slobodan' ne znači posjedovati slobodu bez kočnica; slobodna je osoba koja ima pravila. Stoga, živeći u zajednici, shvatio sam da osoba kako bi uredila svoj život, kako bi ostvarila novi način života, mora imati pravila – kazao je. Osvrnuvši se na uskrsne blagdane, kazao je kako je u svome životu kušao Uskrs, odnosno rađanje na novi život. Oženjen sam, imam dvoje djece i predivnu ženu... Uskrs doživljavamo kao istinsko novo rođenje; bili smo mrtvi, duhovno mrtvi, fizički na izmaku snaga, gotovo mrtvi...: bili smo bez načela, osjećaja i uzbuđenja – zaključio je Previtali.