Ove je noći Crkva u iščekivanju Uskrsnuća Gospodinova
Ove je noći Crkva u iščekivanju Uskrsnuća Gospodinova. Vazmeno trodnevlje, vrhunac
liturgijske godine, svoje uporište ima upravo u ovome bdijenju, majci svih bdijenja.
Papa Benedikt XVI. Vazmeno će bdijenje predvoditi u Vatikanskoj bazilici u 22 sata.
Ovo bdijenje nije središte samo Vazmenoga trodnevlja, nego je ono srce cijele godine
– kazao je za našu radio postaju nadbiskup Piero Marini, ravnatelj Papinskih bogoslužnih
obreda, govoreći o značenju Vazmenoga bdijenja. To je bdijenje u kojemu – kako kaže
njegov naziv – valja biti budan. To je noć u kojoj onaj tko ima vjere ne bi trebao
spavati, nego bi trebao ostati budan. To je pomalo smisao i cijeloga našeg života:
Gospodin dolazi kako bi se susreo s nama, On nas dolazi spasiti. Biblijska nas čitanja
podsjećaju na sve noći u kojima smo bili spašeni, od Stvaranja do prolaska Crvenim
morem. To je noć u kojoj se ne može spavati, jer dolazi Gospodin, a mi trebamo biti
spremni kako bi nas On spasio – kazao je nadbiskup Marini. Sutra, na Nedjelju Gospodinova
uskrsnuća, Sveti će Otac u 10 sati i 30 minuta predvoditi Svetu Misu ispred Bazilike
svetoga Petra. Nakon slavlja, Papa će iz središnje lože na bazilici uputiti uskrsnu
poruku i udijeliti blagoslov Urbi et Orbi – Gradu i svijetu. Danas, međutim, Crkva
živi Veliku subotu, dan tišine i iščekivanja, kako je u razgovoru za našu radio postaju
kazao nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Državu Grad Vatikan. Velika je subota
povijesno bila dan tišine; bio je to dan zbunjenosti, i to je dan koji nas podsjeća
da u povijesti i u životu svakoga od nas ima mračnih dana, ima danâ tišine, i onih
u kojima se čini da je sve izgubljeno. Kada proživljavamo takve dane, sjetimo se Velike
subote, sjetimo se da je postojao dan u kojemu se sve činilo zatvoreno u grobu, sve
se činilo izgubljenim i nenadoknadivim. Kada proživljavamo takve dane, podsjetimo
se da je i Velika subota pobijeđena i da se otvorila u uskrsnuće. Na taj ćemo način
i mi pronaći nadu – primijetio je nadbiskup. Istaknuvši potom da nam je Marija uzor
kako bismo svjetiljku održali upaljenom, nadbiskup je napomenuo kako, kada razmišlja
o otajstvu Velike subote, misli kako je toga dana Marija bila uporište i za apostole,
nošene vihorom Muke. Vjerujem da su apostoli tražili Mariju, okupili se oko nje, oko
Majke, kako bi u njoj ponovno čuli odjek Isusova glasa i u njenim očima vidjeli iskru
Isusovih očiju; sigurno je Marija bila ta koja je održavala živom vjeru i nadu. Eto
zbog čega je subota posvećena Mariji; jer, ona ju je zauzela svojom vjernošću, postojanošću
i svojom vjerom. A mi se svake subote približavamo Mariji kako bismo je zazvali da
nam pomogne vjerovati, i ustrajati poput nje u iščekivanju Gospodina – kazao je nadbiskup
Comastri.