Križni put - msgr. Ravasi

Ponovno proživjeti grubu i okrutnu stvarnost događaja otvorenoga nadi, radosti i spasenju – s tim je osjećajima msgr. Giafranco Ravasi, pročelnik Ambrozijanske knjižnice u Milanu, napisao razmišljanja za tradicionalni križni put Velikoga petka u Koloseumu, koji će večeras u 21 sat predvoditi papa Benedikt XVI.. Papa će nositi križ na prvoj i posljednjoj postaji, a na drugim postajama će se izmjenjivati, osim kardinala Camilla Ruinija, Papina vikara za rimsku biskupiju, mladi iz Kine, Demokratske Republike Kongo, Angole, Koreje i Čilea, te jedna talijanska obitelj i dva franjevca iz Svete zemlje. Sveti je Otac popodne u Bazilici svetoga Petra predvodio obred Muke Gospodnje i klanjanja Svetome križu.
Večeras će se s mnoštvom vjernika tijekom obreda Križnoga puta zaustavljati na postajama razmatrajući o ranama, vrijeđanju i suzama, fizičkoj kazni i moralnoj boli. Četrnaest prizora u kojima se divljaštvo sukobljava s milosrđem, solidarnost s nasiljem, ono najuzvišenije i najokrutnije što diči ljudsku narav istovremeno brani i napada božansko. To je scenarij jednoga proljetnog prijepodneva između tridesete i trideset treće godine nakon Kristova rođenja – istaknuo je msgr. Ravasi, predstavljajući svoja razmišljanja za Križni put, „taj okrutni i grubi“ događaj, življen s kršćanskim osjećajima i pogledom učenjaka. Od polumraka Maslinskoga vrta, koji prati agoniju i izdaju Isusa, sve do polaganja u grob – posljednje iščekivanje prije uskrsnoga jutra koje će zauvijek izmijeniti ljudsku povijest, msgr. Ravasi uspoređuje Kalvariju s Golgotama našega doba. Svjetina koja uživa u mučenju Nazarećanina i nije toliko različita od današnjega svijeta, od onih koji nanose ili onih koji se bore protiv ranâ 21. stoljeća. Krist pognut u molitvi, sam i tjeskoban prije uhićenja, slika je osamljenih, pred praznim zidom ili nijemim telefonom, zaboravljenih jer su ostarjeli, bolesni, stranci ili nepoznati. U opisu žena koje idu u susret svome izobličenome Učitelju, koji je, zanemarujući predrasude i običaje, s njima razgovarao, msgr. Ravasi na Križnom putu vidi „svijet majki, kćeriju i sestara“: židovske i palestinske majke, sve izmučene i odbačene, „ u krizi i same pred svojim materinstvom“, podvrgnute nedostojnim plemenskim obredima. Poseban je i zabrinjavajući opis svjetine: „portret površnosti i banalne radoznalosti, u potrazi za emocijama“; s tim se portretom – zaključuje msgr. Ravasi – može poistovjetiti i naše društvo neosjetljiva srca i zatamnjene pameti.