Sveti je Otac danas, na Veliki četvrtak, u 17 sati i 30 minuta u Bazilici svetoga
Ivana Lateranskoga predvodio Misu Večere Gospodnje. Tim svečanim obredom započela
je vazmena trodnevnica. Govoreći o značenju Velikoga četvrtka u razgovoru za naš
radio, nadbiskup Angelo Comastri, nadprezbiter Bazilike svetoga Petra i Papin vikar
za Državu Grad Vatikan, kazao je kako na Veliki četvrtak slavimo Posljednju večeru;
to je dan intimnosti, upravo kakvim ga je želio i živio Isus. Crkva se na Veliki četvrtak
vraća i okuplja oko stola Posljednje večere i u divljenju i čuđenju nanovo živi čin
pranja nogu, izvanrednu gestu, čiju poruku nikada nećemo naučiti. Bog, Beskonačni,
Svemogući, kleči ispred apostola i pere im noge govoreći: „Bog je ponizan, a vi ste
oholi!“ Koje protuslovlje! Koliko moramo naučiti. Osim toga, na Veliki četvrtak Crkva
iznova zanosno živi dar svećeništva. Isus poziva siromašne ljude, kakvi su bili apostoli,
i kaže: „U vaše tijelo i vaše duše utiskujem nešto svoga. Pozivam vas da nastavite
moje poslanje i da mi posudite svoje oči, usta, uši, srce, ruke i noge kako bih mogao
biti pastir svoga stada. Pastir svoje Crkve“. Svećeništvo je izvanredan dar, a u svećeništvu
je dar Euharistije: posljednja se večera nastavlja; postaje svagdanje jelo zajednice
učenika koji čekaju Isusov povratak. I dok očekuje Njegov povratak, zajednica se spominje
i, spominjući se, živi i prima snagu: kruh hodočasnika, putnika, hranu onih koje očekuje
dug put do cilja. Istovremeno je Veliki četvrtak dan velike zapovijedi: zapovijedi
ljubavi, po kojoj se razlikujemo od drugih, po kojoj smo narod Novoga saveza. „Ljubite
jedni druge kao što sam Ja vas ljubio“, sve do paradoksa, do krajnje geste, sve do
darivanja života. Veliki je četvrtak dan koji Crkva treba uvijek iznova živjeti, stalno
kušati, upravo kako bi bila Crkva – istaknuo je nadbiskup. Na upit kako u središte
života staviti Euharistiju, kazao je kako je Benedikt XVI. u nedavnoj apostolskoj
pobudnici istaknuo, a tijekom Godine Euharistije Ivan Pavao II. je stalno ponavljao,
da je Euharistija najveći dar koji nam je poklonio Krist; to nije neka pobožnost,
to je pobožnost u pravom smislu riječi. Ona je na prvome mjestu u kršćanskome životu,
jer je Kristova nazočnost među nama, nazočnost čina ljubavi. Vjerujem da moramo ponovno
otkriti euharistijsko slavlje, koje ne treba biti užurbano i improvizirano. Euharistiju
treba pripremiti i nakon slavlja od nje živjeti da uistinu postane središte našega
života. U tome nam može veoma puno pomoći euharistijska pobožnost. Nikada neću zaboraviti
Edith Stein nevjernicu – to je sama pripovijedala – kako je iz umjetničke radoznalosti
ušla u jednu crkvu u Kölnu i ostala iznenađena vidjevši ljude kako mole pred svetohraništem.
O tome je napisala: „Osjetih da me nešto pogodilo; čisto sam osjetila da su s Nekim
razgovarali, u Euharistiji“. To moramo ponovno otkriti. Posjet Presvetome može biti
lijepa obveza kako bismo obnovili duhovnost pojedinca i kršćanske zajednice – zaključio
je nadbiskup Comastri.