Nadbiskup Comastri o Velikome četvrtku

Sveti je Otac danas, na Veliki četvrtak, u 17 sati i 30 minuta u Bazilici svetoga Ivana Lateranskoga predvodio Misu Večere Gospodnje. Tim svečanim obredom započela je vazmena trodnevnica.
Govoreći o značenju Velikoga četvrtka u razgovoru za naš radio, nadbiskup Angelo Comastri, nadprezbiter Bazilike svetoga Petra i Papin vikar za Državu Grad Vatikan, kazao je kako na Veliki četvrtak slavimo Posljednju večeru; to je dan intimnosti, upravo kakvim ga je želio i živio Isus. Crkva se na Veliki četvrtak vraća i okuplja oko stola Posljednje večere i u divljenju i čuđenju nanovo živi čin pranja nogu, izvanrednu gestu, čiju poruku nikada nećemo naučiti. Bog, Beskonačni, Svemogući, kleči ispred apostola i pere im noge govoreći: „Bog je ponizan, a vi ste oholi!“ Koje protuslovlje! Koliko moramo naučiti. Osim toga, na Veliki četvrtak Crkva iznova zanosno živi dar svećeništva. Isus poziva siromašne ljude, kakvi su bili apostoli, i kaže: „U vaše tijelo i vaše duše utiskujem nešto svoga. Pozivam vas da nastavite moje poslanje i da mi posudite svoje oči, usta, uši, srce, ruke i noge kako bih mogao biti pastir svoga stada. Pastir svoje Crkve“. Svećeništvo je izvanredan dar, a u svećeništvu je dar Euharistije: posljednja se večera nastavlja; postaje svagdanje jelo zajednice učenika koji čekaju Isusov povratak. I dok očekuje Njegov povratak, zajednica se spominje i, spominjući se, živi i prima snagu: kruh hodočasnika, putnika, hranu onih koje očekuje dug put do cilja. Istovremeno je Veliki četvrtak dan velike zapovijedi: zapovijedi ljubavi, po kojoj se razlikujemo od drugih, po kojoj smo narod Novoga saveza. „Ljubite jedni druge kao što sam Ja vas ljubio“, sve do paradoksa, do krajnje geste, sve do darivanja života. Veliki je četvrtak dan koji Crkva treba uvijek iznova živjeti, stalno kušati, upravo kako bi bila Crkva – istaknuo je nadbiskup.
Na upit kako u središte života staviti Euharistiju, kazao je kako je Benedikt XVI. u nedavnoj apostolskoj pobudnici istaknuo, a tijekom Godine Euharistije Ivan Pavao II. je stalno ponavljao, da je Euharistija najveći dar koji nam je poklonio Krist; to nije neka pobožnost, to je pobožnost u pravom smislu riječi. Ona je na prvome mjestu u kršćanskome životu, jer je Kristova nazočnost među nama, nazočnost čina ljubavi. Vjerujem da moramo ponovno otkriti euharistijsko slavlje, koje ne treba biti užurbano i improvizirano. Euharistiju treba pripremiti i nakon slavlja od nje živjeti da uistinu postane središte našega života. U tome nam može veoma puno pomoći euharistijska pobožnost. Nikada neću zaboraviti Edith Stein nevjernicu – to je sama pripovijedala – kako je iz umjetničke radoznalosti ušla u jednu crkvu u Kölnu i ostala iznenađena vidjevši ljude kako mole pred svetohraništem. O tome je napisala: „Osjetih da me nešto pogodilo; čisto sam osjetila da su s Nekim razgovarali, u Euharistiji“. To moramo ponovno otkriti. Posjet Presvetome može biti lijepa obveza kako bismo obnovili duhovnost pojedinca i kršćanske zajednice – zaključio je nadbiskup Comastri.