Uz liturgijska čitanja Nedjelje Muke Gospodnje razmišlja vlč. Josip Vrančić

Današnjom nedjeljom, nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom, završava korizmeno vrijeme u širem smislu riječi i počinje sveti Veliki tjedan, tjedan Muke Gospodnje, u kojemu Crkva posebnim i vrlo bogatim liturgijskim slavljima posadašnjuje i uprisutnjuje sveta otajstva našega spasenja: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista Gospodina našega. Zato Cvjetnica nije uvod u događaj koji se jednom zbio, o kojemu se pričalo nekoliko dana i onda je sve utihnulo, vratilo se u svakodnevnicu, u obične dane ljudskoga življenja. Cvjetnica, kao prisjećanje Kristovog veličanstvenog ulaska u Jeruzalem kojim je započela njegova muka, ostavila je dalekosežne posljedice, promijenila tijek povijesti, tumačenje i osmišljenje ljudske boli i patnje. I Gospodin je to znao. Njegovo djelo otkupljenja nije prestajalo pred Jeruzalemskim vratima, u gromoglasnom skandiranju razdragane mase, koja je u tom trenutku u Njemu vidjela zemaljskoga spasitelja, rješenje za sve svoje probleme. Iako je to, ljudski razmišljajući, mogla biti satisfakcija za sve što je Isus činio, za ljudske pogrde, progonstva, za sve neugodnosti koje je podnio, Gospodin je imao snage gledati dalje, preko prividne ljepote ljudske časti i slave.
Neizmjerno je važno, vjernici, iz godišnjeg spomena Muke Gospodnje crpiti mudrost, pronaći pouku i ohrabrenje. Naš hod u svečanim povorkama današnjega liturgijskoga slavlja s maslinovim i palminim granama u ruci, nije san, bijeg u umjetno stvoren svijet, nego hod u realnosti i prema realnosti ljudskoga življenja. On nam govori da moji križevi, moja bolest, moje neshvaćanje i progonstvo od strane braće i sestara, nije kazna, nije plod prokletstva, nego moj Veliki tjedan, dani moga križnoga puta i muke, kojih se ne treba bojati jer ih je moguće «iskoračati» zagledan u svjetlo uskrsnoga jutra. Moguće ih je nadživjeti jer nisam u njima sam, moj Šimun Cirenac je raspeti Krist!
Braćo i sestre, završit ću riječima jedne kratke duhovne misli: «Sve ovisi o tome što je u čijim rukama!» Lopta u mojim rukama vrijedi nekoliko stotina kuna, a u rukama profesionalnog sportaša nekoliko stotina tisuća kuna. Hrana u rukama čovjeka koji misli samo na sebe bezvrijedna je masa namirnica, a u rukama onoga koji je naučio dijeliti, slamka spasa mnogim gladnima. Uspjeh u rukama ljudi željnih slave je prokletstvo, a u rukama čovjeka koji ima snage gledati daleko u budućnost, s povjerenjem u Boga, mogućnost za uprisutnjenje Boga na zemlji.
Bilo vam svima, poštovani vjernici, ovogodišnje slavlje muke Gospodnje, uistinu put prema svetijem i plodonosnijem življenju naše svete vjere.