Obraćenje pobjeđuje zlo u njegovome korijenu, a korijen zla je grijeh – kazao je Benedikt
XVI. tijekom nagovora prije molitve Anđeo Gospodnji. Papa je podsjetio vjernike kako
Isus ne predlaže u moralističkim terminima potrebu obraćenja, nego kao „jedini odgovor
na događanja koja stavljaju u krizu ljudske sigurnosti“. Potom je govorio o ljepoti
obraćenja. Osvrnuvši se na Papin nagovor u razgovoru za našu radio postaju biskup
Pietro Maria Fragnelli kazao je kako je Benedikt XVI. uspio da prođe pouka, to jest
„upaliti šibicu pred osobnim i kolektivnim tamama“. Rekao nam je kako je obraćenje
događaj ljudske i duhovne ljepote, jer polazi od sposobnosti da se ispitujemo pred
izazovima nasilnoga zla, prouzročenoga prirodom ili tuđom moću. Dovoditi se u pitanje,
dakle, uljudbeni je odabir, to je pobjeda zdravoga razuma, odvažnost punoga humanizma.
Staviti se u pitanje jest, u konačnici, prihvatiti se krhkima i – nažalost – agresivnima;
priznati da nam je potreban Otkupitelj te otvoriti veliku knjigu bogobojazni. To znači
prihvatiti Isusa Krista kao prvoga nenasilnog, mučenika iz ljubavi prema Bogu i čovještvu,
koji je u korijenu pobijedio zlo – istaknuo je biskup. Na primjedbu kako je Papa
rekao: „Društva i osobe koje se nikad ne dovode u pitanje imaju propast kao jedinu
konačnu sudbinu“, kazao je kako Sveti Otac dobro zna kako naviještati ljepotu obraćenja
jer nas privlači Božja ljubav u Kristu. Taj događaj sobom nosi snažnu osudu zla. Stoga,
pomoći ljude i društva da postanu svjesni kako nije moguće tražiti osobno dobro, a
da se nikad ne dovedemo u pitanje: neophodno je tražiti osobno i skupno dobro polazeći
od stalnih provjera, koje su i provjere uljudnosti. Te provjere, ako im se odvažno
pristupi, postaju proljeće za osobu i za zajednicu – zaključio je biskup. Govoreći
o obraćenju, kazao je kako se ono ostvaruje živeći u tančine Korizmu koja je zaista
siguran put, izlaz iz zaslijepljenoga života, rekli bismo, iz života u kojem ne uspijevamo
prihvatiti sve pozive koji dolaze od Boga, od braće, od čovještva koje, izvan europskoga
i zapadnog obzora, očekuje da vidi obraćenje Bogu našega svijeta i čovječjeg srca.
Stoga živjeti u potpunosti korizmu znači na različit način postaviti vlastiti, obiteljski
i zajednički život te otvoriti se darovima koje novi način života može donijeti, ne
samo darove dobra za nas, nego za čitavo čovještvo – zaključio je biskup.