Obljetnica enciklike "Divini Redemptoris"

Devetnaestoga ožujka 1937. godine, objavljena je enciklika „Divini Redemptoris“, pape Pija XI., koja upozorava na pogrješke i zločine komunizma. On lišava čovjeka njegove slobode, oduzima svako dostojanstvo ljudskome biću i svaku moralnu suzdržljivost protiv navale slijepih pobuda – napisao je Pio XI. o komunizmu. Samo nekoliko dana prije, 14. ožujka, papa Ratti je enciklikom „Mit brennender Sorge“ vrlo oštro osudio neljudsko ponašanje nacionalsocijalističkoga režima i nacističku ideologiju.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na ova dva dokumenta, povjesničar Pietro Scoppola je prije svega napomenuo kako je njihovo objavljivanje obilježavalo dramatično raspoloženje, koje je već nagoviještalo Drugi svjetski rat. Vrijeme je uoči toga dramatičnog događaja koji prevladava u povijesti XX. stoljeća, a Papa stavlja na papir svoju odlučnu osudu dvaju totalitarizama – s jedne strane komunizam, enciklikom „Divini Redemptoris“, i s druge nacizam, enciklikom „Mit brennender Sorge“. Osuda Pija XI. vrlo je znakovita i, između ostaloga, nagoviješta encikliku koja nije objelodanjena, jer je Pio XI. preminuo prije njezina objavljivanja; riječ je o enciklici „Humani Generis Unitas“, protiv njemačkoga relativizma. Sada je izišla na svjetlo dana, zahvaljujući nedavnim istraživanjima – kazao je između ostaloga Scoppola i pojasnio kako su otvoreni tajni vatikanski arhivi, te su sada i dokumenti o papinstvu Pija XI., koji su do nedavno bili nepoznati, dostupni znanstvenicima pa se otkrivaju brojni novi elementi, vrlo zanimljivi za povijest ovoga pontifikata.
Na novinarov upit kakav je bio utjecaj ovih dviju enciklika, nakon njihova objavljivanja, Scoppola je istaknuo velik utjecaj u sredinama u kojima su imale pristup. Jer, nemojmo zaboraviti – dodao je Scoppola – ni komunistički režim real-socijalizma, ni nacizam, nisu imali slobodni tisak i nije bilo slobodnoga kruženja ideja. Sami biskupi i svećenici, u svojim nedjeljnim propovijedima, trudili su se da ne izazovu reakcije na tu novost. U Rusiji je pak bilo ozračje vjerskoga progona. Stoga je utjecaj tih dvaju dokumenata bio snažan na razini rukovodećih staleža, koji su mogli saznati tu novost, ali na razini širokih narodnih masa, spoznaja o dokumentima je, na neki način, bila ograničena nedostatkom slobode, odnosno nemogućnošću slobodnoga kruženja idejâ. Napomenuvši između ostaloga kako i nakon 40 godina, ove enciklike imaju vrlo veliku vrijednost - jer osuda te težnje politike da postane sve u ljudskome životu, i da prisvoji sebi religijsku dimenziju, imala je vrlo veliko značenje onda kada je bila izrečena - Scoppola je istaknuo kako su ovi dokumenti također upozorenje za budućnost. Ove su enciklike i danas uporište za vrednote demokracije i slobode – kazao je na koncu povjesničar Pietro Scoppola.