Umjesto pobačaja rođenje; Osloboditi djecu iz rudnika

U firentinskoj bolnici se pokušaj pobačaja nenadano pretvorio u prijevremeni porođaj, naime, jedna je gospođa, nakon 22 tjedna trudnoće, zbog navodne anomalije fetusa, podvrgnuta terapeutskom pobačaju. U trenutku zahvata, liječnici su primijetili da dijete nema nikakvu manu i odmah su ga reanimirali i stavili u inkubator, ali mu je život u opasnosti. Liječnici su izjavili kako su majku upućivali na detaljnije pretrage, ali je nisu mogli uvjeriti da odustane od pobačaja.
Na slučaj se u razgovoru za našu radio postaju osvrnuo profesor Filippo Bossa, ginekolog i dopredsjednik Udruge katoličkih liječnika, rekavši kako treba pitati zašto se dozvoljava prekid trudnoće nakon 90 dana; prema zakonu to je moguće kada trudnoća i porođaj predstavljaju veliku opasnost za život majke, ili kad su utvrđeni patološki procesi koji se odnose na anomalije novorođenčeta, a mogu prouzročiti opasnost za fizičko i psihičko zdravlje žene. Zakon se gotovo nikad ne poštuje, a ekografija u 40% slučajeva nije pouzdana. U konkretnom slučaju, sumnjalo se na anomaliju jednjaka povezanu s neuspjelom vizualnošću želudca što nije izravan znak anomalije – istaknuo je Bossa.
Na upit koja sredstva ima na raspolaganju liječnik, prema sadašnje zakonu, da uvjeri ženu, kad dijagnoza nije jasna, da odustane od pobačaja, kazao je kako nažalost nema nikakvih sredstava, jer je sada na meti pritisakâ i uvjetovanja. Ali liječnik treba jednom zauvijek reći kako ekografija nije sto po sto vjerodostojna – upozorio je Bossa i dodao da ima veoma puno sličnih slučajeva; ženama se još uvijek savjetuje prekid trudnoće ako su preboljele dječji osip, a sigurno znamo da se majčinska infekcija samo u 20% slučajeva prenosi na dijete. Na 100 djece prekine se 80 zdravih života, to je problem. Nažalost, živimo u abortističkom društvu. Treba štititi život embrija samo ako je zdrav, danas to brojni govore. To je eugenička napast – zaključio je profesor.

Pet stotina tisuća eura za tisuću djece – geslo je „Nacrta Rossomalpelo“ čiji je cilj osloboditi djecu od rada u rudnicima u pokrajini Potosí, u Boliviji. Pokret Laici Latinska Amerika, Udruga Libera, sindikati i druge društvene stvarnosti podupiru nacrt koji će biti financiran prihodom od filma „Rossomalpelo“, koji će se uskoro prikazivati u talijanskim kinima. Pasquale Scimeca, redatelj filma, poslužio se istoimenom novelom Giovannija Verge, talijanskoga pisca, kako bi privukao pozornost na rad djece u rudnicima.
Osvrnuvši se na filmsku radnju u razgovoru za našu radio postao Scimeca je kazao kako u svijetu više od milijun djece radi u rudnicima. Nažalost, ta je tema još suvremena, to je velika sramota čovještva – istaknuo je redatelj.
U Boliviji je gotovo 14% djece do pet godina pothranjeno, tek 40% djece pohađa školu, a više od polovice stanovništva nema pristup pitkoj vodi. To je prije svega etički, moralni problem. Mogu shvatiti da postoje stvarnosti gdje djeca gotovo moraju raditi jer se živi u bijedi, u siromaštvu, stoga trebaju pridonositi održavanju obitelji. Ali u ovome slučaju, kao i u pitanju ropstva, to se ne može pravdati – zaključio je redatelj.
Prema procjeni specijaliziranih agencija Ujedinjenih naroda oko 218 milijuna djece u svijetu primorano je raditi teške e opasne poslove, a više od milijun djece radi u rudnicima Afrike i Južne Amerike. Moguće je ukloniti tu sramotu, primijetio je don Luigi Ciotti, predsjednik udruge 'Libera', i dodao kako je u Brazilu i Meksiku zapošljavanje djece u rudnicima smanjeno za 66%: puno se investiralo na mlade, stoga danas samo 5% djece između 5. i 15. godine radi u rudnicima. Potrebni su prikladni zakoni, ispravna socijalna politika i potpora obiteljima – kazao je don Ciotti i dodao kako se godišnje rađa 50 milijuna djece koja nisu priznata, nevidljiva su: ne pohađaju školu, nemaju pravo na zdravstvene usluge, a iskorištava ih se u raznim područjima: prisilni rad i ropstvo.