Otac Michele Simone o nacrtu zakona za priznavanje istospolnih zajednica

Isusovac o. Michele Simone u uvodniku posljednjega broja poznatoga isusovačkog časopisa 'Civiltà Cattolica' raspravlja o nacrtu zakona koji je odobrilo Talijansko vijeće ministara. Ovo je prvo vrjednovanje u iščekivanju da se dovrši (ili prekine) – piše autor – parlamentarni hod zakonskoga nacrta naslovljenoga „Prava i dužnosti osoba koje žive u stalnoj zajednici“. Onima koji nastoje umanjiti razornu važnost zakona navodeći „kako je riječ o priznavanju dužnih prava“, otac Simone predbacuje kako je zakon „plod vladajuće ideologije „roda“ u zapadnome društvu, prema kojoj ne bi postojala nikakva objektivna 'naravna' struktura, nego je sve plod slobodne kulturne opcije, koja bi dopuštala slobodan izbor u širokoj mogućnosti slobodnih opcija: brak između priležnika, slobodan suživot između osoba različitoga spola, zajednica homoseksualaca i tako dalje“.
Citirajući dobitnika Nobelove nagrade ekonomista A. Sena, otac Simone poziva da se odbaci „libertinska logika nemiješanja, prema kojoj bi svatko trebao biti slobodan ostvariti način života koji mu se najviše sviđa“: u ovome je bitna razlika između liberalnoga društva i libertinskoga shvaćanja, obilježenog svemogućim protagonizmom individualnih prednosti“. Tako se ulazi u srž rasprave o pravima i obvezama priležnika, koja bi se mogla banalizirati u libertinskome zahtjevu da se individualne prednosti prizna kao naravno pravo“. Osvrćući se na istospolne zajednice, otac Simone otkriva „stvarnost ne paralelnu nego protivnu obitelji utemeljenoj na braku“. Dok se izvanbračne zajednice konformiraju kao alternativa „braku“, prema tome „ustavnome načelu“, tim više „zbog općenitosti koju osim prava i obveza obuhvaća nacrt zakona: izgleda da se te obveze – istaknuo je otac Simone – ograničavaju na ispravno zadovoljenje zakonskih normi kako bi se postigla prava“. „Nestalnost je, zbog lakoće proglašavanja prestanka zajednice“ drugi opasan vidik normative, osim mogućih izlika i zlonamjernog služenja eventualnim zajednicama, primjerice „između starijih osoba i njihovih skrbnika“. Zakoni – pojašnjava otac Simone – ne reguliraju samo nego i utječu na ponašanja. Bilo bi prikladnije bolje štititi prava osoba i ukloniti brojne prepreke koje prisiljavaju mlade na nestabilne zajednice i na odricanje ili odgađanje braka. Možda je Vlada zbog prevelike brige o vlastitom održanju nesposobna odrediti političke prioritete prema općem dobru – zaključio je otac Simone.