Kulturni nacrt Crkve u Italiji

Odnos između razuma i vjere bio je u središtu izlaganja kardinala Ruinija kojim je otvorio VIII. forum kulturnoga nacrta Talijanske biskupske konferencije. Na skupu „Razum, znanosti i budućnost civilizacija“, oko 150 katoličkih intelektualaca raspravljaju o Papinu govoru održanom u Veroni. Novi susret u našem vremenu između vjere i razuma veliki je cilj pontifikata Benedikta XVI. – istaknuo je kardinal Ruini u uvodnome predavanju, rekavši da tome cilju smjera i kulturni nacrt Crkve u Italiji. Među naputcima skupa u Veroni zaista je i pokušaj povezivanja teologije, filozofije i znanosti, u potpunom poštivanju njihovih metoda i uzajamne samostalnosti. Italija je pozvana učiniti tu uslugu Europi. Predsjednik Talijanske biskupske konferencije se potom osvrnuo na obzorje kulturnoga nacrta nakon Verone. „Veliku temu istine, ljepote i „življenja“ kršćanstva, koju treba misliti, živjeti i predlagati u današnjim i sutrašnjim okolnostima, posebice u odnosu na razum i etičke kodekse neoprosvjetiteljskoga Zapada, koji pokušava poopćiti svoj sekularizam – istaknuo je kardinal. Pritom je poželio da talijansko katolištvo uvijek zadrži „narodno obilježje“ da ne bude svedeno na „neznatno kršćanstvo“. Neka vjera u Isusa Krista – potaknuo je kardinal – muškarcima i ženama našega doba i nadalje pruža smisao i smjer postojanja i tako na putu nacije prema njezinoj budućnosti zadrži vodeću ulogu i noseću snagu. Pritom je istaknuo kako je kulturni nacrt povezan s misionarenjem cijeloga naroda Božjeg, poglavito laicima. Potom se osvrnuo na Papin govor u Regensburgu, u čijem je središtu tvrdnja: „ne djelovati po razumu protivno je naravi Božjoj“. Uostalom, Benedikt XVI. dokazuje kako se u Bogu razum i ljubav poistovjećuju. Bog kršćanske vjere je i Bog metafizike, ali je također, istovjetno, Bog povijesti, koji ulazi u povijest i u najintimniji odnos s nama. To je, po Ratzingeru, jedini prikladan odgovor na upit o Bogu vjere i Bogu filozofâ. U sadašnjem kulturnome ozračju, nastavio je kardinal, čovjek sa svojim snagama ostaje uznik „čudne polusjene“ i „poticaja da živi po vlastitim interesima, zanemarujući Boga i etiku“. Takovo stanje možemo prevladati zahvaljujući „zahvatu Božjem koji se u Kristu objavljuje čovjeku i poziva ga da mu se približi. Danas, dodao je kardinal, najraširenije držanje među ne kršćanima, nije toliko ateizam koliko je agnosticizam „koji se ne očituje o Bogu jer nije razumom dokučiv“. Ali to je, prema Papinu mišljenju, neostvariv nacrt: Razlog je u tome što pitanje Boga nije samo teorijsko nego je veoma praktično, utječe dakle na sve životne oblike. U praksi smo zaista primorani birati između alternative, o čemu je Pascal već govorio: ili živjeti kao da Boga nema, ili živjeti kao da postoji i da je odlučujuća stvarnost ljudskoga postojanja. Bog stoga ne može biti privjesak koji se dodaje ili skida, a pri tome se ništa ne mijenja, naprotiv On je počelo, smisao i svrha kozmosa i samoga čovjeka. Na koncu, kardinal je upozorio na čuvanje od opasnosti povezanih s apsolutiziranjem relativizma koje nastaje kad se individualnu slobodu postavlja kao mjerilo kojem se svako drugo stajalište mora podložiti – zaključio je kardinal.