Ove, druge korizmene nedjelje, evanđelist Luka naglašava kako se Isus popeo na brdo
„da se pomoli" (Lk 9,28) zajedno s apostolima Petrom, Jakovom i Ivanom. I „dok se
molio" (9,29), dogodilo se blještavo otajstvo preobraženja. Uspeti se na brdo za trojicu
je apostola značilo stoga da postaju dijelom Isusove molitve, a Isus se često povlačio
kako bi molio, osobito u zoru i nakon zalaska sunca, a ponekad i kroz cijelu noć.
Ipak, samo toga puta na gori on je htio svojim prijateljima pokazati nutarnje svjetlo
koje ga je ispunjalo dok je molio: Njegovo je lice - čitamo u Evanđelju - bilo osvijetljeno,
a njegove su haljine davale naslutiti sjaj božanske osobe utjelovljene Riječi, kazao
je Benedikt XVI.u nedjeljnom podnevnom nagovoru. Tu je još jedan detalj, nastavio
je Papa, vlastit samo Lukinu izvještaju, koji valja naglasiti: to je bilješka o sadržaju
razgovora što ga je Isus vodio s Mojsijem i Ilijom, koji su se ukazali uz preobraženoga
Isusa. „Razgovarali su - pripovijeda evanđelist - o njegovu Izlasku (grč. eksodos),
što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu". Isus, dakle, sluša Zakon i Proroke koji
mu govore o njegovoj smrti i uskrsnuću. U svome intimnom razgovoru s Ocem, on ne izlazi
iz povijesti, ne bježi od poslanja radi kojega je došao na svijet, premda zna da će
morati proći putem križa kako bi stigao do slave. Krist čak još dublje ulazi u to
poslanje, prianjajući čitavim svojim bićem uz Očevu volju, te nam pokazuje da se istinska
molitva sastoji upravo u sjedinjenju naše volje s onom Božjom. Za kršćanina, stoga,
moliti ne znači izbjeći stvarnost i odgovornosti koje ona podrazumijeva, nego znači
prihvatiti ih do kraja, uzdajući se u vjernu i neiscrpnu ljubav Gospodinovu. Stoga,
potvrda otajstva preobraženja dolazi, paradoksalno, u tjeskobi Getsemanskog vrta.
Neposredno pred svoju muku, Isus kuša smrtnu tjeskobu te se povjerava božanskoj volji;
u tom trenutku njegova će molitva biti zalog spasenja za sve nas. Krist će zapravo
moliti nebeskoga Oca da ga „spasi od smrti" i ondje, kako piše autor Poslanice Hebrejima
„bi uslišan zbog svoje predanosti" . Dokaz je toga uslišanja uskrsnuće. Draga braćo
i sestre, molitva nije neki dodatak, nešto opcionalno, nego je pitanje života i smrti.
Doista, samo tko moli, to jest tko se povjerava Bogu sinovskom ljubavlju, može ući
u vječni život, a to je sam Bog. Kroz ovo korizmeno vrijeme molimo Mariju, Majku utjelovljene
Riječi i Učiteljicu duhovnoga života, da nas pouči molitvi kao što je to učinila sa
svojim Sinom, kako bi naš život bio preobražen svjetlošću njegove prisutnosti, kazao
je Papa. Papa je nakon molitve Anđeo Gospodnji zahvalio svima koji su ga tijekom
prethodnih dana pratili molitvom za vrijeme duhovnih vježbi. Ohrabrio je sve da u
korizmenom vremenu traže tišinu i sabranost, kako bi dali više prostora molitvi i
razmatranju Božje Riječi. Sveti je Otac hrvatske hodočasnike pozdravio ovim riječima:
„Pozdravljam
i blagoslivljam hrvatske hodočasnike iz župe svetoga Mateja iz Tovarnika! Kroz korizmene
dane molitve, pokore i djela ljubavi, pripremio vam Gospodin srca za radost uskrsnuća.
Hvaljen Isus i Marija!“