U izvješću objavljenome 1. ožujka, međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava
Amnesty International upozorava na strašne socijalne uvjete radnika doseljenika u
Kinu, zahvaljujući kojima je došlo do nevjerojatnoga napretka u toj zemlji, i to bez
i najosnovnije potpore države i bez poštovanja temeljnih ljudskih prava. Osvrnuvši
se na tu žalosnu pojavu u razgovoru za našu radio postaju, Riccardo Noury, glasnogovornik
Amnesty Italije, kazao je kako kinesko gospodarsko čudo ima nepodnošljivu cijenu koju
plaća čovjek, odnosno 200 milijuna unutarnjih preseljenika koji su se prošlih godina
doselili u gradove i postali veliki dio podplaćene radne snage koja je motor toga
kineskog gospodarskog čuda. Smatra ih se gradskom podklasom, lišeni su prava i pristupa
osnovnim uslugama na zdravstvenome i obrazovnome području, a na poslu su podvrgnuti
najgorim oblicima zloporabe – istaknuo je Noury. Na novinarov upit kako to da
državne vlasti nisu na neki način predvidjele tu pojavu, Noury je napomenuo kako se
vjeruje da je to učinjeno, ali istovremeno zanemaruju te odluke, jer se u ime gospodarskoga
razvoja mogu kršiti temeljna prava kao što je pravo na dostojan stan, zdravlje ili
besplatne osnovne usluge, što, između ostaloga, kineski Ustav predviđa u odnosu na
veći dio stanovništva. Doseljenički radnici se smatraju osobama s „privremenim boravištem“
te su i dalje podvrgnuti diskriminacijama u odnosu na one za koje se drži da imaju
„stalno boravište“ u gradu. Nažalost, u ime neobuzdane hiper-proizvodnje, prelazi
se preko svega. Napomenuvši na koncu kako postoji gospodarski razvoj koji poštuje
okoliš i prava ljudi, ali on ne postoji u Kini, Noury je istaknuo kako se u toj zemlji,
kao uostalom i drugdje, teži gospodarskome razvoju koji je kratkoga trajanja, i koji
će moći poslužiti kako bi dotična zemlja postigla prva mjesta u gospodarstvu, te političku
i vojnu snagu. Međutim, malo pomalo, takvi će se uvjeti neodrživoga razvoja proširiti
i drugdje u svijetu – primijetio je Noury.