Blokiran mirovni proces između Palestine i Izraela
(28. veljače 2007. – RV) Blokiran je mirovni proces između Palestine i Izraela. Taj
politički problem međunarodna zajednica ne uspijeva riješiti, unatoč šezdesetogodišnjim
susretima i pregovorima. To stanje primorava kršćane na nesigurnu budućnost, lišenu
perspektive pravde i života, poglavito za mlade, koji napuštaju Svetu zemlju. Osvrnuvši
se na mirovni proces u razgovoru za našu radio postaju otac Samir Khalil Samir, isusovac,
profesor Istočne teologije na sveučilištu u Beirutu, kazao je kako sukobljene strane
imaju suprotne nacrte. Izrael zauzima veći dio službene Palestine, a želi priznati
Palestinu kao državu, u stvarnosti je ne priznaje jer ju je zauzeo. S druge pak strane
Palestinci su se radikalizirali i služe se terorizmom, jer ne žele priznati Izrael,
niti u njegovim međunarodno priznatim granicama. Dakle, jedna strana ne priznaje drugu,
a to se nepriznavanje izražava nasiljem koje neće uroditi nikakvim plodom, dapače,
samo povećava mržnju. Trebalo bi dakle sve okrenuti, tražiti rješenje utemeljeno na
poštivanju socijalnoga prava. Treba priznati načela i nastojati raditi zajedno da
ih se provede u djelo. Sve se to treba odvijati pod priznatim međunarodnim nadzorom–
istaknuo je otac Samir. Govoreći o stanju u Libanonu, kazao je kako zbog unutarnjih
problema nema pomaka, a tome pridonose Sirija i Iran, jer ne dopuštaju da Libanon
sam odluči. Stanje je blokirano i zbog posljednjeg rata između Izraela i Libanona,
bolje reći Izraela i Hezbollaha; Hezbollah se uz ogromne žrtve palestinskoga naroda
proglasio pobjednikom jer se suprotstavio snažnijem Izraelu. U Libanonu se sada predstavlja
kao prava vlast, a legitimnu vlast ne priznaje optužujući je da ništa nije učinila
– istaknuo je otac Samir. Osvrnuvši se na stanje kršćana na Bliskome istoku, kazao
je kako kršćani trpe, poglavito u Svetoj zemlji jer su manjina, a sve su više i u
Libanonu manjina. Manjina je po naravi slabija. Osim toga postoje vanjski pritisci:
jasno je kako u Svetoj zemlji kršćani nemaju nikakvu vlast, sve je u rukama muslimana
i Izraela. Kršćani su postali pasivni, a u Libanonu su naprotiv razočarani i stoga
brojni napuštaju zemlju govoreći: „ovo nije Libanon koji smo poznavali i ne želimo
da naša djeca žive i rastu u ovakvome stanju – primijetio je otac Samir. Na upit je
li islamski fundamentalizam odgovoran za mirovno stanje na Bliskome istoku, kazao
je kako je fundamentalizam premašio Svetu zemlju, postao je masovni pokret, obuhvaća
milijardu i 300 milijuna ljudi, jer polazeći od Saudijske Arabije prema Egiptu, prema
čitavome arapskom svijetu u sedamdesetim godinama, dospio je u Afriku i Aziju, čak
i u liberalne muslimanske zemlje poput Indonezije. U devedesetim je godinama Europu
zapljusnuo sa svojim nacrtom, velikim nacrtom, veoma dobro viđenim, a za njegovo se
ostvarenje rabe sva sredstva: gospodarska, politička, pravna i kulturna. U Europi
se koristi slabošću zapadne misli i relativizmom, pa čak i dobronamjernicima koji
govore: „želimo otvoreno društvo“, a muslimani odgovaraju: „Evo nas“ – zaključio je
otac Samir.