(27. veljače 2007. – RV) Može se manipulirati u svrhu znanstvenoga istraživanja –
to je duh novoga zakona o kojem razmišlja engleska Vlada, koji će, ako bude usvojen,
omogućiti zahvate na DNK embrija kako bi se izbjeglo – prema promicateljima zakona
– širenje genetskih bolesti. Najavljeni zakon je otvorio žučnu raspravu o etičkim
granicama znanosti, koja, kako izgleda, trči za mitom savršenoga čovjeka, protiv čega
Sveti Otac poziva na pobunu savjesti, strahujući od „novoga vala diskriminacijske
eugenetike u ime tobožnjega blagostanja pojedinaca“. Osvrnuvši se na oštre polemike
koje je u Engleskoj izazvao najavljeni zakon u razgovoru za našu radio postaju Maria
Luisa Di Pietro, profesorica bioetike na katoličkome sveučilištu u Rimu, kazala je
kako zabrinutost engleskih bioetičkih krugova nije histerija, očito je da oni vide
ono što drugi ne uspijevaju vidjeti. Ono što se predlaže da se ozakoni, pomoću genetske
manipulacije ljudskih embrija, jest ostvarenje pravoga eugeničkoga nacrta, gdje eugenizam
znači stvoriti rasu koja odgovara određenim kriterijima, među inim i to da ona nema
nikakvu manu. Oboljelu osobu treba liječiti, a to što se želi postići jest genska
terapija na embrijima koji će biti uklonjeni i uništeni na kraju istraživanja. To
nameće cijeli niz pitanja; ne krije li se iza takozvanoga terapijskog prijedloga,
kako to neki nazivaju, eugenički nacrt, i poglavito, ne nastavlja li se s divljim
pokusima, koji su već osuđeni i kritizirani – zapitala je profesorica. Na upit je
li pravedno rabiti osjećaje pijeteta kako bi se blatilo one koji su protiv genetske
manipulacije, kazala je kako je problem u tome što se danas ne radi na oblikovanju
savjesti nego se podupire razvijanje kritičke sposobnosti o emociji. Tko se tim bavi
dobro zna da, udarajući na žice emocija, može sebi priskrbiti pomoć i potporu brojnih,
zato nikad ne iznosi na vidjelo temeljnu činjenicu, koju ta sloboda istraživanja čini
na štetu ljudskih bića, to jest embrija, koji imaju pravo na zaštitu, poštovanje i
na samostalan život. Naprotiv, to što se čini jest ozakoniti mogućnost manipuliranja
ljudskim bićima, te ih upotrebljavati u svrhe koje ne odgovaraju njihovome dobru –
zaključila je profesorica Di Pietro.