Papa primio u audijenciju sudionike skupa „Kršćanska savjest u potpori prava na život“
(24. veljače 2007. – RV) Zajamčiti svima pravo na život dužnost je o čijem ostvarenju
ovisi budućnost čovječanstva – istaknuo je papa Benedikt XVI. u odlučnome govoru u
zaštitu života, koji je prvo dobro primljeno od Boga, a koji je uputio sudionicima
opće skupštine Papinske akademije za život. Susret je održan danas dopodne, po svršetku
skupa koji je ova vatikanska akademija organizirala na temu „Kršćanska savjest u potpori
prava na život“. Sveti se Otac osvrnuo na napade koji se danas čine na život, te istaknuo
važnost oblikovanja savjesti utemeljenoga na istini. Kršćanska savjest ima unutarnju
potrebu jačati se dubokim motivima koji se bore u korist prava na život – kazao je
Sveti Otac, te podsjetivši na encikliku 'Evangelium Vitae', Ivana Pavla II., napomenuo
kako svaki čovjek koji je iskreno otvoren istini i dobru, može u naravnome zakonu,
upisanome u srcu, prepoznati svetu vrednotu ljudskoga života. Stoga je kršćanin stalno
pozvan zauzeti se kako bi se suočilo s brojnim napadima kojima je podvrgnuto pravo
na život. On znade da u tome može računati na razloge koji imaju duboke korijene u
naravnome zakonu, i koje stoga može podijeliti sa svakom osobom čiste savjesti. Govoreći
nadalje o napadima na ljudski život, koji su – prema Papinim riječima – poprimili
nove oblike, Sveti je Otac spomenuo pritiske koji se vrše u zemljama u razvoju u svrhu
legalizacije pobačaja, pribjegavajući čak oblicima kemijskoga pobačaja, pod izgovorom
reproduktivnoga zdravlja. Osim toga, sve je više politikâ za demografski nadzor, iako
je utvrđeno da su one štetne i na gospodarskome i društvenome planu – upozorio je
Sveti Otac, te napomenuo kako, s druge strane, u razvijenim zemljama raste zanimanje
za biotehnološko istraživanje koje ide do ustrajne potrage za savršenim djetetom.
Novi val diskriminatorske eugenetike nailazi na suglasnost u ime navodnoga blagostanja
pojedinaca te se, posebice u gospodarski naprednome svijetu, promiču zakoni za legalizaciju
eutanazije. Sve se to događa dok se na drugoj strani množe poticaji za legalizaciju
zajedničkoga života koji bi zamijenio brak, a koji je zatvoren naravnoj prokreaciji.
U takvoj situaciji savjest, ponekad nadvladana sredstvima zajedničkoga pritiska, ne
pokazuje dostatnu pozornost prema ozbiljnosti problemâ, te moć jačih oslabljuje, a
čini se i priječi, ljude dobre volje – istaknuo je Sveti Otac te napomenuo kako moralna
savjest, kako bi bila sposobna ispravno voditi ljudsko ponašanje, treba se prije svega
temeljiti na čvrstome temelju istine; ona treba biti prosvijetljena kako bi znala
razlikovati dobro od zla i tamo gdje društvena sredina i kulturni pluralizam ne pomažu.
Osvrnuvši se potom na razne čimbenike koji danas priječe oblikovanje savjesti
utemeljene na istini, Sveti je Otac napomenuo kako u sadašnjem razdoblju sekularizacije,
nazvane post-modernom i obilježene spornim oblicima snošljivosti, osim toga što je
sve veće odbijanje kršćanske tradicije, više se ne pouzdaje ni u sposobnost razuma
za uočavanje istine, te se udaljava od volje za razmišljanjem. Štoviše, prema nekim
mišljenjima, kako bi savjest pojedinca bila slobodna, trebala bi se osloboditi i veze
s tradicijom, kao i one s razumom. Savjest tako prestaje biti svjetlo i postaje jednostavna
pozadina na koju medijsko društvo upravlja slike i najproturječnije poticaje – naglasio
je Papa te upozorio kako je stoga potrebno ponovno odgajati za želju za poznavanjem
vjerodostojne istine, zaštitu vlastite slobode izbora nasuprot ponašanju masâ i laskave
propagande, kako bi se njegovala ljubav prema moralnoj ljepoti i jasnoći savjesti.
Govoreći pak o razvoju kršćanske savjesti, Papa je napomenuo kako se ne možemo zadovoljiti
s prolaznim dodirom s glavnim vjerskim istinama u djetinjstvu, nego je potreban hod
koji prati razna razdoblja života, otvarajući um i srce kako bismo prihvatili temeljne
dužnosti na koje se oslanja život pojedinca i zajednice. Samo će tako biti moguće
uputiti mlade na razumijevanje vrednotâ života, ljubavi, braka i obitelji. Samo će
tako oni moći cijeniti ljepotu i svetost ljubavi, radost i odgovornost roditeljstva
i surađivanja s Bogom u darivanju života – kazao je Sveti Otac te napomenuo da, ako
nema stalnoga i sposobnoga odgoja, postaje još problematičnijom sposobnost suda u
problemima koje biomedicina postavlja na području seksualnosti, života koji se rađa,
prokreacije, kao i načina odnosa prema pacijentima i njihovu liječenju. Pritom je
istaknuo nužan razgovor s liječnicima i pravnicima o moralnim kriterijima koji se
tiču tih tema. U tom vidiku valja sjediniti kršćanski odgoj i razgovor o moralnim
vrednotama koje se tiču tjelesnosti, seksualnosti, i općenito poštovanja ljudskoga
života u svakom njegovom trenutku. Potrebni su nam svjedoci s pravom i ispravnom savješću
kako bi se branio i promicao sjaj istine, u potpori dara i otajstva života. Na taj
će način u brojnim srcima biti moguće pobuditi rječit i jasan glas savjesti – kazao
je na koncu Sveti Otac.