Komentar biskupa Fisichelle na Papin govor o naravnome zakonu

(13. veljače 2007. – RV) Snažan odjek i brojne komentare izazvao je Papin govor o naravnome zakonu, upućen sudionicima Međunarodnoga kongresa o naravnome zakonu, održanoga na Papinskome sveučilištu „Sveti Ivan Lateranski“. Papa je pozvao otkriti „zakon upisan u ljudsko srce“ poželjevši dijalog između vjernika i nevjernika kako se ne bi sa „snagom ljudskoga djelovanja“ „uništilo dar naravi“. Govoreći o obitelji Papa je ustvrdio kako „nijedan ljudski zakon ne može... rušiti normu koju je napisao Gospodin, a da pritom dramatično ne rani društvo u samom njegovom temelju“.
Osvrnuvši se na Papin govor u razgovoru za našu radio postaju biskup Rino Fisichella, rektor Lateranskoga sveučilišta, kazao je kako nas je Papa svojom oštroumnošću i dubinom stavio pred našu zadaću, poslanje i odgovornost današnje Crkve, filozofa, teologa i pravnika. Papa je upozorio na činjenicu kako ne može postojati nijedno pravno uređenje, dostojno toga imena, dakle, jamstvo za sve građane, a da se ne temelji na nepisanom univerzalnom zakonu, a to je naravni moralni zakon, na kojemu se temelji dostojanstvo svake osobe – primijetio je biskup. Govoreći o naravnome moralnom zakonu, kazao je kako je u znanstvenome svijetu od šezdesetih godina prošloga stoljeća nastala opća kriza. Posebice mislim na neke teologe, koji su stavili u sumnju pojam naravnoga zakona, zatim na neke filozofe koji – i dan danas u nekim školama – tvrde da ne postoji naravni zakon, jer je poimanje naravi podloženo raznolikim tumačenjima, a neki čak tvrde kako je pojam naravi ovisan o naraštajima. To se izjednačuje s osnovnim dubokim relativizmom. Ovdje ne možemo zaboraviti ni poučavanje o pravu, koje se danas uglavnom zasniva na pozitivizmu samoga zakona, dakle na tumačenju zakona koje ne priznaje njegov osnovni temelj – kazao je biskup Fisichella. Na primjedbu našega novinara kako se danas snažno napada Papu i Crkvu zbog miješanja u određena pitanja, kazao je kako se u društvu uvijek nastojalo zanemarivati pastoralno djelovanje Pape i biskupa. Brojna su sredstva za to, a mislim na pokušaj nekih koji govore o usporednome učiteljstvu, odnosno podijeljenosti između biskupa i teologa. Svi su ti pokušaji uzaludni i nedjelotvorni i ne može ih se uzimati u obzir. Imamo zadaću, koju ne možemo iznevjeriti, nitko od nas, a to je snažno i hrabro naviještati, kako nas upozorava sveti Pavao, „u zgodno i nezgodno vrijeme“ istinu Evanđelja. To ne znači da je istina Evanđelja oprečna istini koju razum može dokučiti. Naš je izazov upravo ovaj: pojasniti da o takozvanim osjetljivim problemima, o etičkim problemima, na toj razini nije riječ o prihvaćanju izazova vjere, jer postoje vjernici i nevjernici, nego prihvatiti u dubini ono što razum sam po sebi može dokučiti. Upravo je stoga Papin govor veoma važan. Oduvijek je naravni zakon, od Cicerona, koji očito nije bio kršćanin, bio zamišljan kao spoznaja koju razum može shvatiti, opaziti i protumačiti, pomoću svojih snaga i putem sve opširnijega spoznajnoga procesa, što uključuje sazrijevanje osobne spoznaje – kazao je biskup. Osvrnuvši se na ustavno načelo „Svi imaju pravo slobodno očitovati vlastito mišljenje riječima, pismom i svaki drugim obavijesnim sredstvom“, kazao ja kako se ponekad čini da se to ne odnosi na Crkvu. Iz te perspektive imamo ustavno jamstvo, ali i svoju tvrdoglavost. Nećemo šutjeti, ne možemo šutjeti, nećemo dopustiti da naši vjernici, i toliki građani koji su zbunjeni i nemaju glasa, ne mognu imati glas kroz naše propovijedanje. Bit ćemo sa svojim snagama nazočni u društvu, svjesni svojih odgovornosti, granica i različitih uloga. Ali zaista ne možemo šutjeti – zaključio je biskup i dodao kako zdrava laičnost nema ideoloških proglasa, nego postoji duboko poštovanje za sve zahtjeve nazočne u društvu i parlamentu. A budući da je parlament suveren u poštovanju zakona, ali u poštovanju volje građana, onda se i unutar parlamenta moraju sučeljavati, moraju biti sposobni doći do zaključaka, koji će poštovati sve, poglavito kad su u pitanju zakoni na koje je narod veoma osjetljiv. Vjernici i laici trebaju suradnjom postići sposobnost da donose zakone koji će poštovati dobro svih, dostojanstvo osobe te da to budu zakoni dostojni da ih se zove zakonom – zaključio je biskup Fisichella.