U Italiji predstavljen nacrt zakona o priznavanju prava istospolnim parovima

(11. veljače 2007. – RV) U Italiji je Vijeće ministara odobrilo nacrt zakona o izvanbračnim zajednicama, u kojemu se ne govori o „Ugovoru civilne solidarnosti – PACS- nego o pravima i obvezama izvanbračnih zajednica – DICO. Nacrt zakona ne samo da je unio neslogu u redove Vladine koalicije, ministar pravde Mastella distancirao se od predloženoga nacrta, ekstremna je ljevica djelomično zadovoljna, istospolni parovi također, dok je oporba snažno prosvjedovala, najavljujući žestoku oporbu u Parlamentu. Čisto negativan sud o zakonskome nacrtu iznijela je agencija SIR – službena agencija Talijanske biskupske konferencije. U priopćenju spomenute agencije stoji kako će prava izvanbračnih zajednica „na odlučujućem planu društvene politike i solidarnosti prouzročiti teže probleme od onih s kojima se želi sučeliti“. Normativni tekst – stoji nadalje u priopćenju – prijeti „da se teško odrazi“ na budućnost talijanskoga društva „s pravnoga, kulturnog i običajnoga gledišta, u konačnici, to će se najviše osjetiti u stvarnom životu talijanske obitelji.“ S druge pak strane, upozorava agencija SIR, „ne može se zatajiti – pa i kad bi se trenutačno zanemarilo leksičke i sadržajne vidike nacrta zakona – veoma jak utjecaj ideoloških premisa pothvata na javno mnijenje“. U stvari govori se, prema agenciji talijanskih biskupa, o pravima izvanbračnih zajednica a misli se na „Ugovor društvene solidarnosti, i poglavito se u tom smislu otvara put zakonodavnoj postupnosti“.
Osvrnuvši se na nacrt zakona u razgovoru za našu radio postaju nadbiskup Edoardo Menichelli, član Povjerenstva Talijanske biskupske konferencije za obitelj, kazao je kako se zabrinutost može izreći jednom riječju, to je ranjavanje braka. Sve to može učiniti jednu vrstu otvaranja prema nacrtima koji ni najmanje ne odgovaraju ni našem kršćanskom shvaćanju, ni naravnome pravu, niti ustavnome načelu – kazao je nadbiskup. Na primjedbu kako se u prvom stavku nacrta govori o istospolnim zajednicama, kazao je kako se boji da je to prvi korak prema izjednačavanju takvih zajednica s izvanbračnim zajednicama. Važno je ne prekoračiti izvjesnu granicu. Strah i zabrinutost postoje, jer ne bih želio da se ustali i u ovoj činjenici to što smo nažalost prije podnosili i slušali govoriti: „Ne radim ovo radi sebe, nego radi drugih...“. To bi uistinu bila velika opasnost – zaključio je nadbiskup. Sve je to etički relativizam, a on je dijete etičkoga subjektivizma: promatrati sve iz vlastite perspektive, neke vrste samostalnosti. Uistinu osobu treba poštovati, ali osoba treba imati odgojenu savjest, ispravnu i prosvjetljenju razumom i vjerom. Opasnost je u tome da zakon negativno utječe na narodni osjećaj, stoga je potrebno da se sve strane, čak i nekršćani, koji u braku vide neku vrstu naravnoga poziva u odnosu između muškarca i žene, zauzmu u evangelizaciji – kazao je nadbiskup. Na upit što Crkva treba učiniti kako bi promicala obitelj u društvu, kazao je kako se oko obitelji sve vrti, a pastoral je većim dijelom usredotočen na obitelj. Tom subjektu treba pružiti svu potporu i sva sredstva, te skrb koja će obiteljskoj stvarnosti omogućiti da bude takva kakvu ju je Bog želio. Od obitelji tražimo sve, ali ne znam dajemo li obitelji sve ono što joj trebamo dati. Ovakvi nacrti zakona i političke odrednice kršćanima trebaju biti dodatna snaga kako bi rekli: „Živite svetost braka“, jer, nažalost, i oni koji se nazivaju kršćanima, radi posebnih razloga, o kojima se ne izjašnjavam, često zadaju rane stvarnosti braka, u obitelj uvode poremećenost, a plodove toga vidimo svi – zaključio je nadbiskup.
Profesor Francesco D'Agostino, predsjednik Unije katoličkih pravnika, kazao je kako osnovnu ideju nacrta zakona vidimo u njegovom prvom članku gdje se govori o suživotu na osjećajnoj osnovi. To je najdvoličnija točka, jer postoji normalna obiteljska osjećajnost, poput one između roditelja i djece, a očito je da zakonodavac ne misli na tu osjećanost. Stoga je jasno kako želi institucionalizirati izvanbračne i istospolne zajednice suparničke, čak alternativne braku. Nacrtom se želi regulirati posebni tip suživota, afektivne zajednice, pravo zajedništvo života. Ako je to istina, onda se trebamo sjetiti da tradicionalni brak zadovoljava te potrebe. Uvesti dakle jedan novi institut uz već postojeću instituciju braka, znači u pravno uređenje uvesti veoma snažne elemente neuravnoteženosti i krivotvorenja bračne institucije. Ako bude usvojen ovaj zakon, onda će se budući parovi pitati: Hoćemo li u brak ili ovo drugo, novi institut će biti stvarna alternativa. A budući da je ta nova ustanova manje strukturirana od bračne ustanove, može se predvidjeti da će pogoditi, ne toliko vjerski i sakramentalni brak, koliko civilni brak koji je društvena institucija i zaslužuje poštovanje – zaključio je profesor D'Agostino.