Dijalog s Istočnimk crkvama

(11. veljače 2007. – RV) U Rimu je prošlih dana zasjedalo Mješovito međunarodno povjerenstvo za teološki dijalog s Istočnim crkvama. Benedikt XVI. je 1. veljače primio u audijenciju sudionike skupa. Riječ je o crkvenim zajednicama koje nisu prihvatile neke dogme proglašene na Kalcedonskome ekumenskom saboru 451. godine. Osvrnuvši se na rad Mješovitoga povjerenstva u razgovoru za našu radio postaju monsinjor Johan Bonny, zadužen za odnose s Istočnim crkvama u okviru Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, kazao je kako se na skupu raspravljalo o poslanju Crkve; kako ga shvaćaju oni, a kako mi, te što možemo danas učiniti. Zatim smo iz te perspektive raspravljali o spasenju nekrštenih, te o odnosu Crkve i nekršćana. To je za njih veoma aktualno, jer žive u većinskome muslimanskome svijetu. Oni se svaki dan susreću s pitanjem: Može li se spasiti tko ne vjeruje u Isusa Krista, tko nije kršten i nije član Crkve? Osim toga, raspravljali smo o mogućnosti sklapanja braka između krštenih i nekrštenih. U tome su veoma suzdržljivi. U Katoličkoj se Crkvi obično ne savjetuju brakovi između kršćana i muslimana, ali je prema Kanonskome pravu takav brak moguć, i stoga imamo mješovite brakove. Na Bliskome istoku, katolici i istočnjaci su veoma suzdržljivi, jer poglavito vide izazove i probleme koji mogu doći od takvih brakova – kazao je monsinjor Bonny.
Osvrnuvši se na Papin nagovor tijekom audijencije, kazao je kako je Benedikt XVI. citirao encikliku „Da svi budu jedno“ gdje je Ivan Pavao II. istaknuo kako baština iz prvoga tisućljeća, koja nam je zajednička, može biti nadahnuće i uzor u razmišljanju o budućem kalupu zajedništva. To vrijedi za Istočne i Bizantinske crkve. Imamo zajedničku crkvenu baštinu, ustroj Crkve, apostolsku službu, sedam sakramenata i monašku duhovnost. Sve ono što nam je bilo zajedničko prije Kalcedonskoga sabora izvor je nadahnuća i uzorak za buduću obnovu zajedništva – istaknuo je Bonny. Govoreći o stanju Istočnih Crkvi, kazao je kako su sve crkve sa svojim tradicijama nazočne na Bliskome istoku, stoga se postavlja pitanje: Kako u mnogobrojnosti razlika i jurisdikcija biti jedna kršćanska zajednica? Drugi izazov je pak kako živjeti kao kršćanska zajednica u društvu s većinskim muslimanskim stanovništvom? Kršćani vjekovima žive u tim krajevima, razvili su odnose s muslimanima, ali to uvijek ostaje izazov. Posebno je važno, poglavito na Bliskome istoku, razvijati arapsko kršćanstvo. Kršćani imaju arapsku kulturu i jezik. Kako unijeti kršćansku poruku u arapsku kulturu? To ostaje bitno pitanje, velik izazov – zaključio je monsinjor Bonny.