Crkva i obitelj

(09. veljače 2007. – RV) „Tko namjerava zajedno živjeti, osnivajući izvanbračne ili istospolne zajednice slobodan je to učiniti“, ali, taj izbor ne određuje neku stvarnost obiteljskoga tipa – piše u uvodniku talijanskoga obiteljskog tjednika „Famiglia cristiana“ koji je potpisao biskup Betori, tajnik Talijanske biskupske konferencije. U međuvremenu je talijanska Vlada izradila zakonski nacrt o „civilnome ugovoru solidarnosti“ o kojemu će raspravljati talijanski Parlament.
Osvrnuvši se na nacrt zakona u razgovoru za našu radio postaju mons. Sergio Nicolli, ravnatelj Nacionalnoga ureda Talijanske biskupske konferencije za pastoral obitelji, kazao je kako obitelj u društvu ima jedinstvenu ulogu, ulogu sredine u kojoj osoba dolazi na svijet, napravi prve korake, nauči općiti s drugima i u društvu biti kao zrela osoba. Obitelji je zbog svega toga potrebna stabilnost, potreban je brak kao društveni ugovor; obitelj treba biti priznata ne samo kao privatni čin nego kao opće dobro, društveno dobro, a ne postoji nijedna druga stvarnost koja se može usporediti s njom. Izvanbračne se zajednice ne osjećaju vezane javnim ugovorom; osjećaju se isključivo privatnom radnjom, a o tome Crkva ništa ne govori. Ali da takva zajednica bude priznata kao društveno dobro, kao opće dobro isto tako kao i obitelj, očito je da je to nemoguće – istaknuo je mons. Nicolli.
Na upit zašto se čini da samo Crkva brani obitelj, kazao je kako je to zbog toga što je zavladala kultura koja je u posljednjim desetljećima veličala osobno blagostanje. Tako je izgubila iz vidika vrednotu braka i obitelji, to jest vrednotu povlaštenoga odnosa, kao što je bračni odnos. Stoga se čini da Crkva jedina brani tu vrednotu, barem u Italiji. Crkva u Italiji pozitivno govori o obitelji, čini to svaki put kad se brine za afektivni i spolni odgoj adolescenta, dakle već ih u toj dobi počinje pripremati za brak, ili za uravnoteženo življenje vlastitoga identiteta: ženskoga i muškog. Kad Crkva priprema zaručnike za brak, priprema ih kako bi u Crkvi i društvu živjeli to poslanje; to uvijek čini kad slijedi osobe čak i nakon neuspjeha bračnoga iskustva. Crkva posvećuje veliku skrb razdvojenima i rastavljenima. Pastoral je usredotočen na obitelj, na priznavanje važnosti osobama i jačanju bračne veze, njezinom učvršćivanju tako da obiteljska zajednica uistinu bude bogatstvo za poslanje Crkve i za život društva – zaključio je mons. Nicolli. Govoreći o izjednačavanju izvanbračnih zajednica s obitelji utemeljenoj na braku, Fabio Macioce, profesor Filozofije prava, kazao je kako se činjenični odnosi u izvanbračnoj zajednici svojevoljno odriču pravnoga reguliranja, to jest voljno izabiru privatnost, odbijaju da ih pravo regulira. U trenutku kada donose tu odluku – posve slobodnu!, u trenutku kada dvije osobe učine takav izbor, odriču se svih tereta i svih prava koja pravno uređenje jamči braku. Dakle, ne razumije se zašto bi u određenome trenutku trebale tražiti da se s njima postupa kao s onima koji su izabrali brak. Ako žele da ih pravo štiti, mogu se oženiti – istaknuo je profesor i dodao kako pravno uređenje već jamči osobna prava. Ona se mogu proširiti, a može se osmisliti ugovore kojima pojedinci mogu uređivati svoje osobne i imovinske odnose. To je posve različito od institucionaliziranja takvih odnosa. U društvu se vrši veliki pritisak kako bi se izjednačilo istospolne zajednice s izvanbračnim zajednicama, u smislu da pred državom budu istovjetne. A to se ne može učiniti, ne zbog diskriminacije istospolnosti, nego zato jer nemaju istu društvenu važnost koju imaju izvanbračne zajednice koje daju život sutrašnjim građanima – zaključio je profesor.