Talijani odobravaju biološku oporuku, a nedovoljno su informirani o terapijskoj
upornosti, stoji u izvješću 'Italija 2007.' Talijanskoga zavoda za društvene, gospodarske
i političke studije, predstavljenom 18. siječnja u Parlamentu u Rimu. Sedam od 10
Talijana odobravaju eutanaziju. Ali taj podatak treba uzeti s opreznošću jer je on
odjek slučaja Welby na javno mnijenje. Istraživanje je provedeno kad je slučaj bio
na vrhuncu: koncem studenoga i početkom prosinca 2006. godine. Osvrnuvši se na istraživanje
u razgovoru za našu radio postaju, Gianmaria Fara, predsjednik Zavoda, kazao je kako
se pitanje odnosilo na mogućnost okončanja života na zahtjev dotične osobe, u svrhu
skraćivanja patnje u posljednjim danima života. Na to je pitanje 68% pitanih ogovorilo
potvrdno. Ako se malo bolje promisli, taj postotak odražava sliku Welbyja – zaključio
je Fara. Međutim, neizbježan emotivni val i odrazi na stanovništvo koje se u alarmantnoj
vrednoti opredijelilo za eutanaziju stavlja u sumnju vjerodostojnost podatka. Za godinu
dana, broj pristaša eutanazije porastao je za 26%, više nego u posljednjih 20 godina.
Još više zabrinjava podatak da 6% pitanih zna za potajnu eutanaziju. Nejasna je slika
kad je u pitanju terapijska upornost, 59% pitanih nije znalo njezinu definiciju, dok
je pitanje biološke oporuke puno jasnije. Osvrnuvši se na biološku oporuku senator
Ignazio Marino, promicatelj zakonskoga prijedloga za biološku oporuku, kazao je kako
je uvjeren da Talijani žele zakon o biološkoj oporuci, a nejasnoće pokazuju koliko
je potrebna ozbiljna i točna informacija. Nedvojbenost, dakle, o biološkoj oporuci:
84% pitanih zna o čemu je riječ, a 74% podupire zakon koji bi omogućio očitovanje
vlastite volje o eventualnim terapijama unaprijed, ako bi u slučaju bolesti bio u
nemogućnosti očitovati se. Dvojbenoj metodi istraživanja pridružila se „neispravna
uporaba medicinske terminologije obzirom na terapijsku upornost“. Udruga Znanost i
Život upozorava „na neispravnu uporabu znanstvenoga istraživanja u svrhu ozakonjenja
eutanazije, čiji je protagonist Zavod za društveno, gospodarsko i političko istraživanje“.
„Ne samo da neznatan uzorak pitanih omogućava veliku vjerojatnost zablude, nego i
neodređene procedure prikupljanja podataka otežavaju vrednovanje njihove vjerodostojnosti.
Osim toga, pitanja ne dopuštaju jednako stvarnu alternativu, nego očito usmjeravaju
prema ciljanom odgovoru“ – kazao je u ime udruge Luca Diatallevi, profesor na rimskome
sveučilištu 'Roma Tre.' Kada se od osobe traži izjašnjenje o eutanaziji, pitanje usmjeruje
odgovor prema isforsiranom odobravanju eutanazije, ne pruža alternativu uporabe palijativa
kako bi se umanjila patnja, nego samo namjernu smrt“ – stoji u priopćenju udruge.