(08. veljače 2007. – RV) Torino nije talijanski glavni grad crnih misa – kazao je
torinski nadbiskup kardinal Severino Poletto, osvrćući se na pričanja kako je u tome
gradu vrh ezoteričnoga trokuta s Lionom i Pragom. Otkad sam na čelu Crkve u Torinu
nikada se nisam morao baviti posebnim slučajevima te vrste – istaknuo je kardinal
i dodao kako đavao postoji, a mudrost Crkve, kad je riječ o tim pitanjima, „ne treba
shvatiti kao prešutno negiranje đavla“. Osvrnuvši se na postojanje Sotone u razgovoru
za našu radio postaju kardinal je kazao kako nema sumnje da đavao postoji. Riječ je
o stvarnosti o kojoj nam je Krist često govorio. Nije u pitanju postojanje đavla.
Zaista vjerujem da ne samo postojanje đavla, nego i da njegovo djelovanje na osobe
kako bi ih naveo na zlo, bilo da u glave ljudi stavlja grešne nacrte, pobune protiv
Boga, mržnje prema braći, dakle „razbijanja“ društvene stvarnosti i obitelji. Postoje
neobjašnjive stvari, postoje stvari koje je veoma teško protumačiti i predočiti, koje
su neprotumačive bez sotonskoga nadahnuća o čemu nam je Krist često govorio; nema
sumnje o postojanju đavolskoga djelovanja – istaknuo je kardinal. Na upit našega
novinara kako predočiti pakao, kazao je kako ga zamišljamo kao logičnu posljedicu
velikoga dara koji je Bog dao čovjeku, svakome čovjeku, a to je sloboda. Kad ne bi
postojao pakao, bili bismo primorani, u izvjesnome smislu, birati Boga. Bog nam je
očitovao svoju ljubav, nudi nam velike znakove te ljubavi, poglavito u otajstvu utjelovljenja
i otkupljenja po Kristu, ali je čovjek slobodan sve to prihvatiti ili odbaciti. Mogućnost
odbacivanja Boga, jest, dakle, posljedica lošega služenja slobodom, u svakom slučaju
to je posljedica uporabe slobode – kazao je kardinal. Na primjedbu našega novinara
kako pakao nije mjesto, kazao je da ni raj nije fizičko mjesto, jer Raj je biti s
Bogom. To nije mjesto nego stanje. Stanje onoga tko je s Bogom i gleda Boga, licem
u lice, kakav On jest. Nije mjesto, nego je stanje kao što je pakao stanje onih osoba
koje – to samo Gospodin zna prosuditi – svjesno umiru odbacujući Boga, govoreći ne
želim ići s Tobom, ne želim biti s Tobom. Bog poštuje taj njihov izbor, jer premda
ih On privlači ne mogu biti s Bogom: to je velika muka osuđenih – zaključio je kardinal.
Govoreći o djelovanju đavla, kazao je kako treba biti veoma oprezan kad se o tome
govori, ne treba s tim pretjerivati i đavla vidjeti posvuda, upravo zato jer smo pozvani
naviještati ljubav Božju, a Bog je jači od Sotone. Naravno je da to može neke osobe
navesti da se osjećaju opsjednutima jer imaju nekakvu smetnju ili psihološku ili psihičku
tegobu. Nije dakle ispravno sve odmah pridati sotonskom djelovanju. Potrebno je razlučivanje,
ovdje se poziva onoga tko vrši službu egzorciste da bude razuman, da bude osoba koja
postupa s velikim oprezom, da moli, da zaziva Boga, ali da se ne žuri u pomišljanju
kako je odmah riječ – bez obzira o kakvoj se smetnji radilo – o opsjednutosti ili
đavolskom zlostavljanju – upozorio je kardinal Poletto.