Natalitet u Europi

(04. veljače 2007. – RV) Francuska je po natalitetu europski prvak u 2006. godini, s prosjekom dvoje djece po ženi, već nadmašuje Irsku i daleko je ispred Italije i Španjolske, čiji je prosjek jedno i pol dijete. U zemljama Istočne Europe također je opao natalitet. Osvrnuvši se na stanje u Francuskoj u razgovoru za našu radio postaju France Prioux, demografkinja u Nacionalnom zavodu u Parizu, kazala je kako natalitet raste u onim zemljama gdje nema nespojivosti između materinstva i posla. Francuska obiteljska politika je osamdesetih godina učinila kvalitativni skok: postoji financijska potpora za odgoj djece. Ako nema mjesto u vrtićima i jaslicama, ili ako netko ne želi takvu potporu, dijete može povjeriti majčinskoj pomoćnici. U tom slučaju država mjesečno pridonosi za čuvanje djeteta, a od obiteljskog poreza odbija obiteljske troškove – kazala je Prioux.
Govoreći o natalitetu u Europskoj uniji Riccardo Cascioli, predsjednik Centra za proučavanje i razvoj stanovništva, kazao je kako su skandinavske zemlje osmislile politiku sličnu francuskoj obiteljskoj politici. To je činjenica, ali je također poznato kako u tim zemljama kasni prvo materinstvo, a smanjenje ženske populacije u plodonosnoj dobi moglo bi opovrgnuti tu činjenicu. Natalitet je u zemljama Istočne Europe opao zbog nastale gospodarske krize nakon pada komunizma. Gospodarstvo tih zemalja je proživljavalo tešku krizu; nesigurna budućnost u tome je odigrala važnu ulogu, a vlada se nisu zanimale za taj problem – istaknuo je Cascioli.
Osvrnuvši se na natalitet u tradicionalno katoličkim zemljama: Italiji, Španjolskoj, Portugalu, također se može reći za Poljsku i Irsku, koje su sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća imale visoku stopu nataliteta, kad je naglo pala ispod europskoga prosjeka. To su prouzrokovali čimbenici koji se uglavnom odnose na brzo napredovanje sekularizacije, dakle, na pad vjerske prakse, i poglavito na udaljavanje vjernika od moralnoga crkvenog nauka. Kontracepcija, rastava brakova, pobačaj su prvi pokazatelji te tendencije. Potom ne treba zaboraviti kako su katoličke institucije obitelji i djeci jamčile veoma važnu mrežu usluga, koja je nestala zbog nedostatka redovničkih zvanja, poglavito ženskih. Prisjetimo se da je 70% jaslica i vrtića do šezdesetih godina bilo u rukama časnih sestara. Veliki su problemi za obitelj nastali nestankom te mreže. U katoličkim su zemljama obitelji stvorile veoma važnu mrežu koja je nadomještala državnu prazninu. A budući da su čak nestale vrednote povezane s obitelji, na državnoj se razini stvorila praznina koja je negativno utjecala na natalitet – istaknuo je Cascioli.
Govoreći o stanju u Italiji Paola Soave, dopredsjednica Foruma obiteljskih udruga, kazala je kako je prvi čimbenik taj što žena svoje ostvarenje poistovjećuje s dobrim poslom, ako ne i s karijerom. S druge pak strane istina je da oba roditelja moraju raditi, jer ne bi bilo dovoljno za život. Društveno-politički vidik je sve više ovisan o nesigurnome poslu, rješavanju stambenoga pitanja, te pretpostavkama potrebnima za osnivanje obitelji, odnosno prihvaćanje odgovornosti. U Italiji su teškoće u kulturi koja ne želi prihvatiti odgovornost. Danas postoji različito shvaćanje vlastitoga ostvarenja. Žena živi u društvu koje u odgovornosti, poglavito obiteljskoj odgovornosti, više ne vidi posebno pozitivan uzor, a to se vidi po tome što Država ne podupire mlade kako bi osnovali obitelj, nego želi činjenične parove izjednačiti s obitelji, a to ometa izbor obiteljske odgovornosti. U konačnici možemo reći da naše društvo više od ulaganja u budućnost želi potrošiti sadašnjost. Na upit kako prevladati ovo stanje, kazala je kako je potreban veliki kulturni zaokret; predložiti pomoću obavijesnih sredstava, učiniti vidljivom pozitivnost obitelji, očeva i majki, te šutljive većine normalnih obitelji s djecom, koja se žrtvuje za svoju djecu, koja ulaže u budućnost. Također je potrebna politika za obitelj, politika potpore i promidžbe, stambena politika u korist mladih bračnih parova, porezna politika koja će priznati troškove odgoja, politika usluga, te politika koja neće od rada stvarati idol, koji u konačnici ruši obitelj, nego izvor koji omogućuje stvaranje obitelji – zaključila je Paola Soave.