Uz liturgijska čitanja 5. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk

U jedanaest redaka današnjeg Evanđelja sadržano je gotovo sve što čini život. Tu je more i tu je kopno, tu je dan i tu je noć, tu je svakodnevni posao i tu je neshvatljivi poziv na napuštanje svakodnevnice, tu je prijateljska neposrednost s Isusom i tu je zastrašujuća spoznaja da je On Sveti i Svemoćni, tu je neuspjeh i tu je čudesni uspjeh, tu je očaj i gorčina i tu je blagoslov i sreća, tu smo mi i tu je Gospodin. A sve ovo bogato događanje započelo je prvo u Srcu Onoga koji je prišao obali gdje ga je čekalo mnoštvo. Nije se mogao smjestiti među ljude koji su se tiskali, nego je ušao u lađicu, Petrovu lađicu, i obratio se mnoštvu... Mnoštvo koje se gura oko Isusa slika je prvog oduševljenja za vjeru. U toj prvoj fazi vjere čovjek je sav u zanosu, pomalo neuračunljiv. Nije objektivan u prosuđivanju svojih snaga i obično je daleko više oduševljen ljepotom stvorenja nego Stvoriteljem. Oduševljava se dobrom propovijedi, lijepim haljinama i obredima, mirisom tamjana, karitativnom djelatnošću Crkve, a možda zaboravlja Onoga komu je sve to upućeno. Na početku, na prvoj etapi puta vjere, čovjek se obično veže uz ono nebitno. Vjera se ispituje kada treba krenuti na more, u noć, u prostore u kojima su skrivene snage zla, na teren na kojemu vreba kušnja i nevolja.
Na more je krenuo samo Petar s nekolicinom prijatelja. Krenuo je u poslušnosti i predanju, ali izgubljen i zbunjen jer, prema njegovu sudu, Gospodinov zahtjev nije bio ni pametan ni dobar: Ne slažem se s Tobom, ali „na Tvoju riječ, bacit ću mreže!“ ... Kada ljudi svoj život i svoje snage prepuste Bogu, onda redovito nakon uzaludne noći dolazi uspjeh. Zajedništvo s Isusom predstavlja ono 'dobro tlo' koje rađa stostrukim plodom, onaj 'kvasac' koji je kadar ukvasati čitavo tijesto. Kada čovjek djeluje u zajedništvu s Isusom može i tisuće nahraniti s nekoliko kruhova. Najčešća naša napast sastoji se u tome da se vežemo uz dar kojega nam Bog samo privremeno nudi, a ostajemo slijepi za njegovu Osobu. Isus nadvisuje sve ono što čovjek može shvatiti i dotaknuti. Iskustvo zajedništva s Njime tako je snažno i tako uzvišeno da ovi galilejski ribari ostavljaju i mreže i ribe, i obitelj i prošlost, i svoju sigurnost i sve što su imali te polaze za Njim. Sve što mi danas kao kršćani imamo rodilo se iz vjere ovih malih siromašnih ribara, koji su imali odvažnosti na Gospodnju riječ protiv svake logike usred bijela dana krenuti na ribarenje... Novi ribolov, kojega će Petar i njegovi drugovi započeti na novoj Petrovoj lađici – Crkvi, dobit će sasvim nove dimenzije i nove kvalitete i trajat će sve dok ne nastupi vječnost.