Crkva u Italiji protiv priznavanja "divljih brakova"
(01. veljače 2007. – RV) Crkva se u Italiji snažno opire protiv zakonskoga priznanja
„faktičnih brakova“, i svim se silama bori za potporu obitelji ustanovljene na braku.
Kad bi se zakonski priznalo „faktične obitelji“, s gospodarskoga gledišta tradicionalna
bi obitelj bila veoma obespravljena. Osvrnuvši se na pravni vidik priznavanja „faktičnih
brakova“ u razgovoru za našu radio postaju, pravnik Giuseppe Anzani, uvodničar dnevnika
Talijanske biskupske konferencije „Avvenire“, kazao je kako je kao pravnik razmišljao
o tome što neki žele ostvariti. Stoga sam pokušao zamisliti dosljednost i nedosljednost
uvođenja normi, predviđenih zakonskim nacrtima, u kontekst našega obiteljskog prava.
Rezultati su zabrinjavajući. Pogledajmo slučaj socijalnoga osiguranja. Primjerice,
slučaj neizravne mirovine, ili prenosive mirovine na živoga bračnog druga; čitav naš
sustav uvijek govori o bračnome drugu i dodaje kako mirovina prestaje s ponovnom ženidbom.
Pitam se hoće li se voditi računa o ovome u davanju izvjesnih prava članovima „faktičnih
brakova“, znajući da „faktični brak“ nije pravi brak i stoga, ako nadživjeli član
sklopi novi „faktični brak“, zadržava li pravo na prenosivu mirovinu, ili stječe pravo
na drugu? To su oblici koji, ako promaknu zakonopiscima, praksu i život prava, vode
u slijepe ulice iz kojih je teško izići – istaknuo je Anzani. Osvrnuvši se na problem
stana u slučaju „faktičnoga braka“, kazao je kako je kuća uvijek problem, čak najomraženiji
problem, jer zakonodavac nije primijetio kako je oštetio obitelj. Zakon sada priznaje
povlasticu prve kuće onomu tko nije ni djelomično suvlasnik druge kuće u općini supružnika.
Budući da je riječ o supružniku, pitam se: A ako je slučajno partner iz „faktičnoga
braka“, može li drugi put imati tu povlasticu? Zakonodavac treba sve to urediti prije
nego se pobrine kakoa bi zajamčio neka prava osobama koje zajedno žive, ne treba ih
u pravima izjednačiti sa supružnicima, jer se može dogoditi da oni uživaju neopravdane
povlastice, koje država niječe bračnim parovima – zaključio je pravnik Anzani.
(01. veljače 2007. – RV) Biskup Giuseppe Betori, glavni tajnik Talijanske biskupske
konferencije, u razgovoru za našu radio postaju osvrnuo se na poziv talijanskoga Predsjednika
na dogovor u pitanju „faktičnih brakova“, te kazao kako mu se čini da je to još jedno
priznanje uloge katolika u životu države i njihovog prinosa – prošloga i sadašnjeg
– društvenome suživotu. Katolici pridonose suživotu ne pozivajući se na svoju vjeru,
nego na razum kad su u pitanju stvarnosti osobe i društvenoga života, koje, premda
ih je promaknula vjera, žele dijeliti s drugim građanima upravo jer su racionalne.
Čini mi se veoma važnim to što Predsjednik želi sintezu. On nije upotrijebio riječ
kompromis. Mi nikad ne možemo prihvatiti kompromis. Sinteza znači, po mome mišljenju,
poštovanje identiteta – istaknuo je biskup. Osvrnuvši se na kritike upućene kardinalu
Ruiniju zbog njegova stajališta o „faktičnim brakovima“, kazao je kako kritike proizlaze
iz činjenice što brojni zakonsko priznavanje tih zajednica smatraju prvim korakom
u ostvarenju drugih ciljeva, koje su neki već objavili, a to je stvaranje drugih obiteljskih
oblika. Stoga je jasno da se ne mogu zadovoljiti priznavanjem osobnih prava koja jamči
opće i privatno pravo. Nacrt koji je u pozadini svega, a koji neki namjeravaju započeti
s priznavanjem faktičnih brakova jest, dakle, stvoriti nešto paralelno s monogamnom
obitelji, ustanovljenoj na bračnoj vezi između muškarca i žene, upravo tako kako Ustav
predlaže za nas u Italiji – zaključio je biskup Betori. Govoreći o Crkvi u Italiji,
kazao je kako prije svega treba istaknuti odnos Talijanske Crkve i Svetoga Oca. Taj
je odnos sastavni dio DNK Crkve u Italiji. On se još više učvrstio dolaskom Svetoga
Oca u Veronu. Svaki put kad nas sretne, udijeli nam puninu pouke, koja nas podupire
kako bismo nosili svoje obveze svjedočenja u društvenome životu. S toga gledišta,
puno očekujemo od susreta Svetoga Oca i talijanske mladeži u Loretu, prvoga i drugog
rujna. Sve se to uklapa u povijest, veoma dugu povijest Crkve u Italiji, u njezinu
vjernost Papi i u dar što je Papa za Crkvu u Italiji. Riječ je o bliskosti koja nas
podupire u teškom trenutku, jer kulturni kontekst u kojem živimo od nas zahtijeva
vjernost Evanđelju i vjernost čovjeku, te vjernosti veoma puno koštaju talijanske
katolike – zaključio je biskup Betori.