Završni dokument o Panafričkome kongresu

(28. siječnja 2007. – RV) Poput obitelji, Afrika se treba oporaviti od izazova koje joj nameću ratovi i drugi sukobi, kronično pogrešno upravljanje sredstvima, pandemija side, mržnja, negativno mišljenje o sebi, korupcija, pronevjere i loša uprava – istaknuli su članovi Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara, u zaključnome dokumentu prvoga Panafričkog kongresa o evangelizaciji u Africi, koji je 18. siječnja završio u Dar-es-Salaamu, u Tanzaniji, a nakon kojega je uslijedila 14. opća skupština Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara. Na kongresu, koji je održan u okviru priprave za drugu Biskupsku sinodu za Afriku, istaknuta je važna uloga Ivana Pavla II. i prve sinode, i to u isticanju vrlo zabrinjavajućega stanja u Africi, te u donošenju poruke nade Isusa Krista. Na kongresu je također naglašeno kako kršćanske manjine u nekim zemljama ne mogu slobodno izraziti svoju vjeru. Njihovo svjedočanstvo potiče naše Crkve da uporno traže poštovanje vjerske slobode – stoji u dokumentu, u kojemu je potom upućen poziv braći i sestrama muslimanske vjere da shvate kako evangelizacija ne znači prozelitizam, već je to slobodna ponuda Božje ljubavi objavljene u Isusu Kristu. Što se pak tiče priprave za drugu Afričku sinodu, Simpozij biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara je odlučio ojačati odgoj svih članova Božjega naroda: svećenikâ, redovnika, i posebice laika, čije je poslanje biti nazočni u središtu suvremenih stvarnosti: kulture, obitelji, rada, gospodarstva i politike.