Središnjost obitelji zasnovane na bračnoj vezi

(28. siječnja 2007. – RV) Središnjost obitelji zasnovane na bračnoj vezi; poštovanje života od začeća do prirodne smrti; odbacivanje svakog oblika eutanazije, to su bile teme o kojima je 22. siječnja na otvaranju zasjedanja Stalnoga biskupskog vijeća govorio kardinal Ruini. Krist je nada i svjetlo svijeta, svijest koja čovjeka utemeljenog u krštenju potiče na stalno misionarenje i sučeljavanje sa zlima društva poput sekularizacije, poziva ga također na svetost kao uzvišenu mjeru kršćanskoga života, nasuprot slaboj i relativističkoj viziji osobe – istaknuo je kardinal u svome govoru. Osvrćući se na Papine riječi o čovjeku, podsjetio je da je pravo na život „dar nad kojim osoba nema potpunu raspoloživost“. Potom je, misleći na talijansku situaciju, ustvrdio središnjost obitelji ustanovljene na braku, ali i potrebu, sukladno ustavnim načelima, zaštite i potpore njezinu razvoju. Što se tiče obitelji – primijetio je – financijski je zakon uveo razne olakšice za brojnu obitelj s niskim dohotkom, kao i za obitelji koje se brinu za nesposobne članove, dok su porezna opterećenja povećana za druge obitelji – primijetio je kardinal te izrazio zabrinutost zbog raznih zakonskih nacrta koji prijete obitelji, predlažući njezino izjednačavanje s „faktičnim brakovima“. Ne postoji nikakav razlog za zakonsko određivanje okvira, koji bi neizbježno predložio nešto slično braku, gdje pravima ne bi odgovarale jednake obveze, to bio bi siguran put da se zasnivanje istinskih obitelji učini težim, na štetu osoba, počevši od djece, i talijanskoga društva.
Ističući kako je Crkva pozvana braniti čovjeka, Božju sliku, nerazdvojivo jedinstvo duše i tijela, spomenuo je kako u Parlamentu ima više zakonskih prijedloga o takozvanoj „Biološkoj oporuci“, potvrdio je protivljenje Crkva svakoj vrsti eutanazije i terapijske ustrajnosti. Potom je pojasnio mukotrpnu i neizbježivu odluku nedopuštanja crkvenoga sprovoda Welbyju, koji je ustrajno zahtijevao da mu se okonča život. U tim je uvjetima bila nemoguća i proturječna drugačija crkvena odluka, jer bi ozakonila držanje protivno Božjem zakonu. Donoseći takvu odluku nije nedostajala svjesnost kako se, nažalost, nanosi bol i nemir rodbini i brojnim drugim osobama, čak vjernicima, potaknutim osjećajima solidarnosti i ljudskoga pijeteta prema onome tko trpi, premda su možda manje svjesne vrednote ljudskoga života, s kojim ni bolesnik ne može raspolagati. Iznad svega ohrabrilo nas je pouzdanje da Bog, bogat milosrđem, ne samo jedini poznaje dubinu ljudskoga srca, nego je i Onaj koji izravno djeluje u srcu i iznutra ga može promijeniti i obratiti, čak u času preminuća – kazao je kardinal.
Osvrnuvši se na stanje u Italiji, pozvao je političke stranke na dijalog za dobrobit zemlje. Ističući kako se u Italiju doseljava veliki broj stranaca drugih religija, kazao je da Biskupske konferencija podupire donošenje zakona o vjerskoj slobodi. Potom se izrazio u korist politike koja će omogućiti ujedinjavanje emigrantskih obitelji, promicati dostojanstvo stranaca i jamčiti njihovo „priznavanje vrednota društva koje im pruža gostoprimstvo“. Osvrnuvši se na stanje u svijetu, izrazio je solidarnost s poljskim biskupima „u vrijeme teške kušnje“. Potom se osvrnuo na nasilja između Izraelaca i Palestinaca pojašnjavajući kako „pomirba u Svetoj zemlji, s uzajamnim priznavanjem dvaju naroda i država, ostaje odlučujući čimbenik u uspostavljanju mira i sigurnosti u cijeloj blisko-istočnoj regiji. Kardinal je također govori o velikoj međunarodnoj napetosti zbog iranskih i sjevernokorejskih nuklearnih prohtjeva. Govoreći o dramatičnim i slojevitim uvjetima u Somaliji, Nigeriji i Libanonu, pozitivno je ocijenio mirovne naznake u Darfuru. Osvrnuvši se na teško stanje u Iraku, osudio je pogubljenje Saddama i njegovih najbližih suradnika, te poželio novu političku odrednicu, izražavajući sumnju u novu američku strategiju. Na koncu je podsjetio na talijanske žrtve u Iraku i Afganistanu, uznemirenost zbog ubojstva ruske novinarke Politkovskaje, poznate po borbi za ljudska prava. Kardinal nije zaboravio ni filipinski narod, koji je koncem studenoga prošle godine pretrpio pustošenje tajfuna. Završio je izlaganje spominjući svu braću koja su u misijskim zemljama 2006. godine prolili krv, poput don Andree Santora, Bruna Baldaccija i sestre Leonelle Sgorbati.