(28. siječnja 2007. – RV) Središnjost obitelji zasnovane na bračnoj vezi; poštovanje
života od začeća do prirodne smrti; odbacivanje svakog oblika eutanazije, to su bile
teme o kojima je 22. siječnja na otvaranju zasjedanja Stalnoga biskupskog vijeća govorio
kardinal Ruini. Krist je nada i svjetlo svijeta, svijest koja čovjeka utemeljenog
u krštenju potiče na stalno misionarenje i sučeljavanje sa zlima društva poput sekularizacije,
poziva ga također na svetost kao uzvišenu mjeru kršćanskoga života, nasuprot slaboj
i relativističkoj viziji osobe – istaknuo je kardinal u svome govoru. Osvrćući se
na Papine riječi o čovjeku, podsjetio je da je pravo na život „dar nad kojim osoba
nema potpunu raspoloživost“. Potom je, misleći na talijansku situaciju, ustvrdio središnjost
obitelji ustanovljene na braku, ali i potrebu, sukladno ustavnim načelima, zaštite
i potpore njezinu razvoju. Što se tiče obitelji – primijetio je – financijski je zakon
uveo razne olakšice za brojnu obitelj s niskim dohotkom, kao i za obitelji koje se
brinu za nesposobne članove, dok su porezna opterećenja povećana za druge obitelji
– primijetio je kardinal te izrazio zabrinutost zbog raznih zakonskih nacrta koji
prijete obitelji, predlažući njezino izjednačavanje s „faktičnim brakovima“. Ne postoji
nikakav razlog za zakonsko određivanje okvira, koji bi neizbježno predložio nešto
slično braku, gdje pravima ne bi odgovarale jednake obveze, to bio bi siguran put
da se zasnivanje istinskih obitelji učini težim, na štetu osoba, počevši od djece,
i talijanskoga društva. Ističući kako je Crkva pozvana braniti čovjeka, Božju sliku,
nerazdvojivo jedinstvo duše i tijela, spomenuo je kako u Parlamentu ima više zakonskih
prijedloga o takozvanoj „Biološkoj oporuci“, potvrdio je protivljenje Crkva svakoj
vrsti eutanazije i terapijske ustrajnosti. Potom je pojasnio mukotrpnu i neizbježivu
odluku nedopuštanja crkvenoga sprovoda Welbyju, koji je ustrajno zahtijevao da mu
se okonča život. U tim je uvjetima bila nemoguća i proturječna drugačija crkvena odluka,
jer bi ozakonila držanje protivno Božjem zakonu. Donoseći takvu odluku nije nedostajala
svjesnost kako se, nažalost, nanosi bol i nemir rodbini i brojnim drugim osobama,
čak vjernicima, potaknutim osjećajima solidarnosti i ljudskoga pijeteta prema onome
tko trpi, premda su možda manje svjesne vrednote ljudskoga života, s kojim ni bolesnik
ne može raspolagati. Iznad svega ohrabrilo nas je pouzdanje da Bog, bogat milosrđem,
ne samo jedini poznaje dubinu ljudskoga srca, nego je i Onaj koji izravno djeluje
u srcu i iznutra ga može promijeniti i obratiti, čak u času preminuća – kazao je kardinal. Osvrnuvši
se na stanje u Italiji, pozvao je političke stranke na dijalog za dobrobit zemlje.
Ističući kako se u Italiju doseljava veliki broj stranaca drugih religija, kazao je
da Biskupske konferencija podupire donošenje zakona o vjerskoj slobodi. Potom se izrazio
u korist politike koja će omogućiti ujedinjavanje emigrantskih obitelji, promicati
dostojanstvo stranaca i jamčiti njihovo „priznavanje vrednota društva koje im pruža
gostoprimstvo“. Osvrnuvši se na stanje u svijetu, izrazio je solidarnost s poljskim
biskupima „u vrijeme teške kušnje“. Potom se osvrnuo na nasilja između Izraelaca i
Palestinaca pojašnjavajući kako „pomirba u Svetoj zemlji, s uzajamnim priznavanjem
dvaju naroda i država, ostaje odlučujući čimbenik u uspostavljanju mira i sigurnosti
u cijeloj blisko-istočnoj regiji. Kardinal je također govori o velikoj međunarodnoj
napetosti zbog iranskih i sjevernokorejskih nuklearnih prohtjeva. Govoreći o dramatičnim
i slojevitim uvjetima u Somaliji, Nigeriji i Libanonu, pozitivno je ocijenio mirovne
naznake u Darfuru. Osvrnuvši se na teško stanje u Iraku, osudio je pogubljenje Saddama
i njegovih najbližih suradnika, te poželio novu političku odrednicu, izražavajući
sumnju u novu američku strategiju. Na koncu je podsjetio na talijanske žrtve u Iraku
i Afganistanu, uznemirenost zbog ubojstva ruske novinarke Politkovskaje, poznate po
borbi za ljudska prava. Kardinal nije zaboravio ni filipinski narod, koji je koncem
studenoga prošle godine pretrpio pustošenje tajfuna. Završio je izlaganje spominjući
svu braću koja su u misijskim zemljama 2006. godine prolili krv, poput don Andree
Santora, Bruna Baldaccija i sestre Leonelle Sgorbati.