Etički relativizam kriv je za sadašnju krizu osjećaja za brak
(27. siječnja 2007. – RV) Etički relativizam kriv je za sadašnju krizu osjećaja za
brak, koja zahvaća i brojne vjernike – istaknuo je papa Benedikt XVI. primivši u audijenciju
članove Rimske rote u prigodi otvaranja nove sudske godine, koje je, između ostaloga,
potaknuo da brane najvišu istinu kršćanske bračne veze, te izbjegavaju iskrivljavanja
i popustljivost u priznavanju ništavnosti braka. Osjećaj za brak je u krizi, jer
etički relativizam, koji je danas raširen i među brojnim vjernicima dovodi do izopačenja
istine koja je duboko ukorijenjena u bračnu zajednicu. Takva zajednica pokazuje jaku
povezanost koju je Bog ustanovio u odnosu između muškarca i žene, i koja stoga ne
može biti izložena slobodnoj samovolji ljudi i promjenjivosti ljudskih osjećaja, kao
što ni pravna znanost ne može manipulirati njome u slučajevima ništavnosti braka,
uz uvjerenje da time djeluje za dobro osoba. Krenuvši od parnicâ za poništenje braka,
koje su – kako je u pozdravnome govoru istaknuo msgr. Antoni Stankiewicz, dekan Rimske
rote – najčešće u radu ovoga suda, Sveti je Otac istaknuo opasnost, u postupku za
poništavanje braka, da „procesualna istina“ izgubi iz vidika „bračnu istinu“. Izraz
„bračna istina“ gubi životnu važnost u kulturnome kontekstu obilježenome relativizmom
i pravnim pozitivizmom, koji brak smatraju čistom društvenom formalizacijom osjećajnih
vezâ – napomenuo je Papa te dodao kako se stoga brak pokazuje kao zakonita nadgradnja
kojom se po ljudskoj volji može manipulirati, lišavajući je čak njezine heteroseksualne
naravi. Ova kriza osjećaja za brak primjećuje se i u načinu razmišljanja nemalog broja
vjernika, a praktične se posljedice uočavaju posebno snažno na području braka i obitelji
– kazao je nadalje Sveti Otac te primijetio kako se određeno mišljenje, koje bračnu
vezu više ne smatra nerazrješivom, proširilo i u nekim crkvenim sredinama, u ime osjećaja
solidarnosti prema takozvanim „normalnim kršćanima“. U ime te zamisli, želi se kanonsko
reguliranje osoba u nepravilnim bračnim stanjima, bez obzira na valjanost ili ništavnost
njihova braka, odnosno bez obzira na 'istinu' njihova osobnoga stanja. Put proglašenja
ništavnosti braka u stvari se smatra pravnim sredstvom za postizanje tog cilja, a
prema logici po kojoj pravo postaje formalizacija subjektivnih zahtjeva – kazao je
Sveti Otac, te istaknuo kako brak, naprotiv, posjeduje svoju istinu, u čijem otkrivanju
i produbljivanju skladno sudjeluju razum i vjera. Pred subjektivističkom i libertinističkom
relativizacijom spolnoga iskustva, crkvena tradicija jasno ističe pravnu narav braka,
odnosno njegovu naravnu pripadnost području pravičnosti u međuljudskim odnosima (…)
Ljubav i pravo mogu se toliko sjediniti da učine to da su muž i žena dužni međusobno
si darivati ljubav koju spontano osjećaju – kazao je Sveti Otac te na koncu ponovno
istaknuo važan prinos crkvenih sudova u nadvladavanju krize osjećaja za brak.