Opća audijencija srijedom

(24. siječnja 2007. – RV) Ekumenizam je težak i strm put koji donosi i trenutke radosti, u kojima se udiše “čist zrak punoga zajedništva”. Kao što je i najavio Benedikt XVI. je u današnjoj katehezi na općoj audijenciji srijedom u Dvorani Pavla VI. Govorio o Tjednu molitve za jedinstvo kršćana, koji završava sutra. Papa je podsjetio na najvažnije ekumenske događaje tijekom 2006. godine, koji su kulminirali zagrljajem mira, u Turskoj, s ekumenskim patrijarhom Bartolomejom I.
Zajednička molitva je ključ kako rasvijetliti sjene koje još otežavaju put prema jedinstvu. Benedikt XVI. je upravo inzistirao na tome govoreći često o zajedništvu među različitim izričajima kršćanstva. Put je težak, tvrd, ali brigu za njega treba preuzeti ”čitava Crkva”, kako tvrdi II. vatikanski sabor, od vrha do baze: Ekumenizam je trajan proces koji ponekad može i obeshrabriti kad se popusti napasti da se "čuje" a ne "sluša", da se govori s pola glasa, umjesto da se navijesti sa svom hrabrošću. Nije lako napustiti "udobnu gluhoću", kao da neizmijenjeno evanđelje ne bi bilo u mogućnosti procvasti, potvrđujući se kao providonosni kvasac obraćenja i duhovne obnove za svakoga od nas. “Sve se može postići molitvom”, zato je to “prva zajednička dužnost svakog kršćanina”. I 40 godina postkoncilskog ekumenizma tome je jasan dokaz, uzevši u obzir i plodove koji su nastali tijekom toga procesa: “Gledajući predivan procvat nastojanja oko ponovnog uspostavljanja jedinstva kršćana. Dok razmišljamo o putu prevaljenu kroz posljednjih četrdeset godina, iznenađuje kako nas je Gospodin probudio iz tromosti samodostatnosti i nezainteresiranosti; kako nas je uvijek iznova osposobljavao da se međusobno "slušamo", a ne samo da se "čujemo".
Molitva i dijalog, “nastojanje” ali i “čišćenje pamćenja”: obilježja su zauzetosti koja zahtijeva ekumenski put. Na tom “sporom i strmom putu” nije nemoguće pronaći oaze “radosti” i disati, priznao je Papa, “čisti zrak punog zajedništva”. Ekumenizam je težak i strm put, poput svakog puta pokore i obraćenja, jer kršćani moraju ispaštati zbog svojih podjela. Ipak, to je put koji donosi i široka prostranstva radosti, postaje osvježenje te svako malo dozvoljava da se punim plućima udahne čist zrak punoga zajedništva. O tome svjedoče brojni i važni ekumenski događaji koji su obilježili 2006. godinu, od početka do kraja. Benedikt XVI. je naveo samo neke trenutke, među kojima pozitivan zaključak više od tridesetogodišnjeg suočavanja s Reformiranim crkvama, zatim je naveo “znakovit trenutak molitve” s canterburyjskim nadbiskupom i primasom Anglikanske zajednice, istaknuo je odnose s Ruskom Pravoslavnom Crkvom kada se je u lipnju 2006. održao u Moskvi susret na vrhu religijskih vođa: Ovdje patrijarh Moskve i cijele Rusije Aleksej II. posebnom je porukom molio sudjelovanje i Svete Stolice. Bio je od koristi i posjet metropolita Kirila iz Moskovskoga patrijarhata, koji je želio istaknuti volju da se nastavi raditi na još očitijoj normalizaciji naših bilateralnih odnosa. Papa je još jedanput nazvao “izvanrednim” svoje apostolsko putovanje u Tursku, potvrđeno, u ekumenskom smislu, susretom s ekumenskim patrijarhom Bartolomejom I. koji po mišljenju Svetoga Oca neće ostati bez rezultata: “Koristim ovu priliku da još jednom pozdravim njegovu svetost Bartolomeja I. te da mu zahvalim na pismu što mi ga je uputio nakon moga povratka u Rim; jamčim mu svoju molitvu i svoje nastojanje oko djelovanja koje će dovesti do toga da se izvuku plodovi iz onoga zagrljaja mira koji smo si dali u tijeku božanske liturgije u crkvi Sv. Jurja na Fanaru”.
Na svršetku audijencije Benedikt XVI. je proglašen počasnim građaninom njemačkoga grada Titmonninga, u kojemu je obitelj Ratzinger živjela od 1929. do 1932. godine.