Dan posvećenoga života u Crkvi u Italiji

(21. siječnja 2007. – RV) Potrebno je ohrabriti djelovanje svih osoba Bogu posvećenoga života koje se stavljaju na službu obiteljima – istaknuto je u poruci Biskupskoga povjerenstva za kler i posvećeni život Talijanske biskupske konferencije, upućenoj u prigodi 11. svjetskog dana posvećenoga života koji se obilježava na blagdan Prikazanja Gospodinova, 2. veljače. Posvećenje ima svoje početke u obitelji, u svakodnevnome posvećivanju roditelja djeci, kao i u njihovoj sposobnosti prenošenja vjere – istaknuto je između ostaloga u poruci. Obitelji primaju dragocjene darove od redovnika i redovnica zauzetih na raznim odgojnim područjima, u praćenju mladih u župama, u pomoći bolesnima i potpori starijim osobama.
Govoreći o značenju rada posvećenih osoba u današnjem društvu, u svijetu koji se tako brzo mijenja, biskup Giancarlo Maria Bregantini, član Biskupskoga povjerenstva za kler i posvećeni život, istaknuo je kako nam posvećene osobe daju dvostruko svjedočanstvo; s jedne je strane njihova nazočnost, a s druge zagovor i molitva. Uz njihovu nazočnost, tu je solidarnost, blizina, utjeha, potpora i utvrđivanje upornih i odlučnih ciljeva – kazao je biskup te spomenuo redovnike koji su na talijanskome jugu snaga koja se bori protiv mafije. S druge pak strane – prema biskupovim riječima – njihova nazočnost svjedoči da nebo čini zemlju lijepom. Zemlja bez neba je blato, ali s nebom, ona je vrt. Redovnici stoga imaju zadaću upućivati na nebo, na kontemplativni život, a s druge strane pomoći nam njegovati zemlju, aktivni život. To je veliki dar koji nam daju posvećene osobe – naglasio je biskup Bregantini.
U poruci za sljedeći Svjetski dan posvećenoga života, potiče se, osim toga, na priznavanje i ohrabrivanje rada svih Bogu posvećenih osoba, a posebice redovnica koje se neumorno stavljaju u službu obiteljima. Osvrnuvši se na iskustvo obiteljske stvarnosti, salezijanka sestra Maria Trigila, napomenula je kako se obitelji danas nalaze u društveno-kulturnome kontekstu koji ih s više strana usamljuje i uništava. Stoga se prinos redovničkoga života obiteljima sastoji u praćenju roditelja u odgoju mladih. Redovnica je pozorna na znakove vremena, te tako na ono što je danas potrebno obitelji, i pritom preuzima na sebe i prijenos na druge odgojne strukture, ili čak na razinu ustanova. Stoga pomoć redovničkoga života obiteljima prolazi kroz djelovanje redovnice, ali i suradnika laika koji rade unutar redovničke obitelji – pojasnila je s. Maria Trigila.