Uz liturgijska čitanja 3. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Davor Vuković
«U ono vrijeme uđe Isus po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati.»
Tako evanđelist Luka opisuje prve trenutke Isusovog javnog djelovanja i zasigurno
ostajemo iznenađeni normalnošću njegovih prvih djela: Isus se naime ponaša jednako
kao i ostali židovski vjernici koji se po običaju okupljaju u dan subotnji na slušanje
Božje riječi i molitvu. Upravo tako činimo i mi vjernici kršćani svake nedjelje, kada
po običaju ulazimo u crkvu i slavimo Svetu Misu. Dogodi se lako, međutim, da tradicija
– običaj - redovitog slavljenja Svete Mise postane navika ili čak puko ponavljanje.
Jer već dobro znamo tko je Isus, što piše u Evanđelju, tko je svećenik, kakav je tijek
Mise. Misleći da sve dobro znamo, dogodi se da proslavimo Misu, a da nas ona ne dotakne
u našoj nutrini... Nije se međutim tako dogodilo onog dana u sinagogi u Nazaretu.
Istina, nije Isus učinio ništa izvanredno već jednostavno pročitao svima poznat odlomak
knjige proroka Izaije. Ipak toga dana vladala je u sinagogi posebna atmosfera: «oči
sviju u sinagogi bijahu uprte u njega». Isus je naime, Duhom Svetim ponesen, jasno
ukazao da Izaijine riječi u njemu dobivaju ispunjenje: Duh Gospodnji na njemu je,
on je blagovjesnik spasenja, oslobođenja, mira, radosti, milosti Gospodnje. Isus je
ostvaritelj starozavjetnih mesijanskih obećanja, štoviše on je iščekivani Mesija,
kako sam veli: «Danas se ispunilo ovo Pismo». Mnogo je vremena prošlo od «onog
dana u sinagogi u Nazaretu». Ipak, Kristove riječi i djelo i danas imaju jednako značenje
i snagu. Njegovo spasenje ostvareno je doista u točno određenom trenutku povijesti
i u jednom konkretnom narodu, ali ono ima univerzalnu vrijednost: za sva vremena i
za sve ljude. I za nas danas. Za nas kršćane osobit je trenutak uprisutnjenja Kristovog
spasenja upravo Sveta Misa: slušanje žive Božje riječi i euharistijska gozba. U snazi
Duha Svetoga svake nedjelje se ispunja Pismo – Božja riječ koja želi odzvanjati u
našim ušima i u našem srcu i ostaviti traga. Želi nas ispuniti uvijek novom neprolaznom
Božjom snagom i učiniti Isusu sličnima: blagovjesnicima Božjeg spasenja, radosti,
oslobođenja, mira, istine ljudima i svijetu u kojem živimo. Stoga nedjeljnoj Svetoj
Misi valja pristupiti budno i pozorno, ne dozvoliti da nam slavljenje otajstava postane
rutina. Jer, i o nama i o našoj spremnosti ovisi hoće li snaga Božje riječi biti djelotvorna
u našem životu. A Sveta Misa u svojoj biti niti je tek puka rutina Crkve niti puko
prisjećanje prošlih događaja već živo događanje u kojem se danas za nas i za ovaj
svijet ostvaruje spasenje Isusovo.