Uz liturgijska čitanja 3. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Davor Vuković

«U ono vrijeme uđe Isus po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati.» Tako evanđelist Luka opisuje prve trenutke Isusovog javnog djelovanja i zasigurno ostajemo iznenađeni normalnošću njegovih prvih djela: Isus se naime ponaša jednako kao i ostali židovski vjernici koji se po običaju okupljaju u dan subotnji na slušanje Božje riječi i molitvu. Upravo tako činimo i mi vjernici kršćani svake nedjelje, kada po običaju ulazimo u crkvu i slavimo Svetu Misu. Dogodi se lako, međutim, da tradicija – običaj - redovitog slavljenja Svete Mise postane navika ili čak puko ponavljanje. Jer već dobro znamo tko je Isus, što piše u Evanđelju, tko je svećenik, kakav je tijek Mise. Misleći da sve dobro znamo, dogodi se da proslavimo Misu, a da nas ona ne dotakne u našoj nutrini... Nije se međutim tako dogodilo onog dana u sinagogi u Nazaretu. Istina, nije Isus učinio ništa izvanredno već jednostavno pročitao svima poznat odlomak knjige proroka Izaije. Ipak toga dana vladala je u sinagogi posebna atmosfera: «oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega». Isus je naime, Duhom Svetim ponesen, jasno ukazao da Izaijine riječi u njemu dobivaju ispunjenje: Duh Gospodnji na njemu je, on je blagovjesnik spasenja, oslobođenja, mira, radosti, milosti Gospodnje. Isus je ostvaritelj starozavjetnih mesijanskih obećanja, štoviše on je iščekivani Mesija, kako sam veli: «Danas se ispunilo ovo Pismo».
Mnogo je vremena prošlo od «onog dana u sinagogi u Nazaretu». Ipak, Kristove riječi i djelo i danas imaju jednako značenje i snagu. Njegovo spasenje ostvareno je doista u točno određenom trenutku povijesti i u jednom konkretnom narodu, ali ono ima univerzalnu vrijednost: za sva vremena i za sve ljude. I za nas danas. Za nas kršćane osobit je trenutak uprisutnjenja Kristovog spasenja upravo Sveta Misa: slušanje žive Božje riječi i euharistijska gozba. U snazi Duha Svetoga svake nedjelje se ispunja Pismo – Božja riječ koja želi odzvanjati u našim ušima i u našem srcu i ostaviti traga. Želi nas ispuniti uvijek novom neprolaznom Božjom snagom i učiniti Isusu sličnima: blagovjesnicima Božjeg spasenja, radosti, oslobođenja, mira, istine ljudima i svijetu u kojem živimo. Stoga nedjeljnoj Svetoj Misi valja pristupiti budno i pozorno, ne dozvoliti da nam slavljenje otajstava postane rutina. Jer, i o nama i o našoj spremnosti ovisi hoće li snaga Božje riječi biti djelotvorna u našem životu. A Sveta Misa u svojoj biti niti je tek puka rutina Crkve niti puko prisjećanje prošlih događaja već živo događanje u kojem se danas za nas i za ovaj svijet ostvaruje spasenje Isusovo.