Dr. Ružica Ćavar o spolnome odgoju

U Republici Hrvatskoj se već dulje vremena čuju manje ili više kompetentni ili najčešće nekompetentni glasovi o uvođenju seksualnog, odnosno spolnog odgoja u naše škole. Iako se o tome prevažnom području za svaku pojedinu osobu i za cijelo društvo nikada nije povela odgovarajuća javna rasprava u koju bi bili uključeni stručnjaci svih mjerodavnih profila, ipak je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u 2006. godini raspisalo natječaj za programe spolnoga odgoja u školama Republike Hrvatske. Na natječaj su, kao što je poznato, prispjela 24 programa, a kao što kaže savjetnik u Ministarstvu, prof. Josip Ujević, ni jedan od neke ozbiljnije institucije u državi. Povjerenstvo za natječaj je prolaznu ocjenu dalo dvama prilično različitim i u bitnim stvarima suprotstavljenim programima. To je program udruge GROZD (Glas roditelja za djecu), koji se uglavnom zasniva na već dulje poznatom programu "Teen Star", i koji se već provodio u nekim školama, a koji odobravaju i glavne vjerske zajednice, te program Foruma za slobodu odgoja, koji se zasniva uglavnom na programu "MemoAIDS", koji se također već provodio u nekim školama i koji podržavaju sve feminističke, homoseksualne i liberalne udruge, kao i takvi pojedinci, poput prof. dr. Aleksandra Štulhofera, sociologa prof. dr. Dražena Lalića i drugih sličnih. Udruga GROZD se ujedno zalaže da u odabiru programa roditelji trebaju imati odlučujući riječ, jer su i po Ustavu oni prvi odgojitelji svoje djece, a Forum za slobodu odgoja smatra da baš njihov program treba biti odobren i nametnut, jer po njima roditelji nisu dovoljno svjesni što je dobro za njihovu djecu. Ministarstvo obrazovanja, prosvjete i športa se izgleda ne usuđuje odlučiti, nego, kao što se kaže u Večernjem listu od 16. srpnja, "vrući krumpir" prebacuje Ministarstvu zdravstva.
Prijedlog Hrvatskoga pokreta za život i obitelj
S obzirom da je spolnost temeljna odrednica svih živih bića, koja se na taj način reproduciraju i održavaju na životu, ona je svakako jedna od najvažnijih odrednica i ljudskih bića. To je za čovjeka skup anatomskih, fizioloških, psiholoških i socioloških obilježja po kojima se razlikuju muške i ženske osobe. Dakle, spolnost nije samo pitanje genitalnih organa, nego cjelovitog čovjeka. Stoga je logično da se djeca, mladi, zreliji i stariji neprekidno trebaju odgajati i obrazovati na tome prevažnom području svoga života. U prvom redu, roditelji bi trebali biti ispravno educirani o spolnosti, kako bi u tome adekvatno podučavali svoju djecu i mlade, od momenta kada oni sami počnu postavljati takva pitanja, i dalje, prema prilikama i njihovoj dobi. Najveća šteta bi mogla biti napravljena ako se s bilo koje strane zlorabi želja djece i mladih za saznanjima na tome području. Nitko od odraslih i zrelih ljudi, od kojih je većina u braku, ili su u duhovnim zvanjima, pa su se svjesno odlučili na celibat, ne bi smio zaboraviti na to burno spolno razdoblje adolescencije i mladenaštva, koje su i sami prošli, te ozbiljno voditi brigu da se mlade ničim još više ne potiče na razbuktavanje toga nagona, a na štetu ostalih važnih područja njihova života. Važno je znati i naglasiti da spolni nagon, iako vrlo jak i dugotrajan, te različitog intenziteta u životnom vijeku ljudske osobe, nije nagon bez kojega se ne može živjeti, već da se ta silna životna energija može i mora, razumom, na temelju opće moralnih naravnih vrijednosti, i osjećajima, kontrolirati i preusmjeravati u druge bitne životne energije. Smatramo da je u današnjem liberalnom zapadnom svijetu i demokraciji, kojom se najviše manipulira, a posebno u odnosu na djecu i mlade, prepogubna jedna opća erotizacija društva, upravo erotomanija, i to samo radi komercijalnih interesa beskrupuloznih moćnih čimbenika, umjesto da se mladima omogući neuznemiravano učenje, rekreativni i vrhunski šport, glazbena i umjetnička izobrazba, putovanja, zdrava druženja itd. Stoga je prije odabira programa za cjeloviti spolni odgoj bilo potrebno konzultirati stručnjake za sva područja ljudskoga života, jer se cjelovita spolnost u sve uklapa. U ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj želim reći da mi držimo da je program udruge GROZD bolji nego program Foruma za slobodu odgoja, ali ni jedan ni drugi ne smatramo odgovarajućim za spolni odgoj djece i mladih, iz razloga što jedan i drugi program nepotrebno i dodatno pridonose erotizaciji učenika i uznemiravaju ih u njihovom učenju i drugim korisnim djelatnostima.
Treća mogućnost
Govori se o tome da bi roditelji trebali odlučiti koji od ta dva programa prihvatiti za svoju djecu, ali mi mislimo da treba roditeljima omogućiti i treću soluciju, da ne prihvate ni jedan od tih programa. Smatramo da je djeci, prema različitoj dobi, potreban odgovarajući zdravstveni, higijenski i moralni odgoj. Oni trebaju upoznati anatomske i funkcionalne osnove o ljudskim organima, pa naravno i spolnim. Trebaju naučiti kako očuvati svoje zdravlje od najranije dobi i koje sve opasnosti postoje od neodgovornog ponašanja. U adolescenciji, treba ih upozoriti na neprihvatljivost i na opasnosti i posljedice, zdravstvene i moralne, preranog i predbračnog stupanja u spolne odnose, na štetnost različitih takozvanih kontracepcijskih sredstava, osobito hormonalnih i kemijskih, za biološko i psihološko zdravlje žene, a posredno i muškarca, osobito premladih djevojaka, zbog nezrelosti tkiva i hormonalnog sustava, a time i manje otpornosti na spolne i druge bolesti. Ta sredstva su često i ubojstvena za eventualno začeto dijete, posebno spirala, koja je uvijek ubojstveno sredstvo, a izaziva, kao strano tijelo, i stalne upale sluznice maternice, s obilnim krvarenjima, a mehanička takva sredstva, kao što su muški i ženski kondomi, osim što umanjuju spolno zadovoljstvo, još i iritiraju sluznicu, tako da postaje osjetljivija, a treba upozoriti da kondom samo donekle umanjuje rizik od prijenosa spolnih bolesti, ali nipošto ne isključuje oboljenja, odnosno zarazu. Također je ispod ljudskog dostojanstva žene i muškarca da se kontracepcijom i ubijanjem nerođene djece, pretvaraju od svjesne osobe i subjekta u seksualni objekt lažnog seksualnog zadovoljstva, a to čak i podsvjesno izaziva veliko psihološko nezadovoljstvo, a time i veću osjetljivost svoga zdravlja općenito. Svuda u svijetu se pokazalo da se tamo gdje se najviše koriste kondomi, zbog lažne sigurnosti, i time povećane seksualne slobode, enormno šire i spolne bolesti, poput raznih humanih papiloma virusa, koji izazivaju karcinom maternice, bakterije Chlamydie, koja izaziva neplodnost, hepatitisa B i C i drugih bolesti. Djecu i mlade treba učiti da je jedina prava zaštita od prerane i neželjene trudnoće i svih spolnih bolesti, uključujući AIDS, suzdržanost od spolnih odnosa prije braka, brak sa zdravom osobom i vjernost u braku. Osobito glede AIDS-a ili SIDE, smrtonosne zarazne bolesti, nitko razuman ne bi smio zanemariti činjenicu da i test-negativna osoba može biti zaražena virusom SIDE i širiti zarazu, a da to i ne zna, jer treba proći i nekoliko mjeseci da se razviju antitijela i da test postane pozitivan. Dakle, stavljati svoj jedini i dragocjeni život na kocku, pa makar i uz uporabu nesigurnog sredstva kondoma, radi kratkotrajnog spolnog zadovoljstva, ne čini nam se nimalo pametno. Usput rečeno, seksualno zadovoljstvo u okviru cjelovite spolnosti, prirodno nema primarno ni bitno značenje, kao što bi to neodgovorni hedonisti htjeli, nego, iako značajno, nebitno i sekundarno. To je samo Božji trik ili trik prirode, ako neki tako vole reći, kako bi se lakše ostvarila primarna i bitna svrha, a to je produljenje vrste. Ljudska seksualnost nije igračka za djecu i seksualne ovisnike, nego dragocjena stvarnost za ozbiljne i odgovorne osobe različitog spola, koje se međusobno zrelo vole i poštuju, te prihvaćaju odgovorno svu ljepotu i posljedice, uz žrtve koje iz te ljubavi proizlaze. Ako neki to ne shvaćaju i ne prihvaćaju, nitko ih ne može stalno kontrolirati ni prisiliti na ono što je dobro i za njih i za opće dobro, ali ni oni ne smiju prisiljavati druge da budu poput njih, a posebno ne smijemo dozvoliti da svoje stavove nameću djeci i mladima, i to, ne daj Bože, putem školskog sustava. Kada ih njihov način života dovede do neminovnih poteškoća i komplikacija, svakako ih treba razumjeti i s ljubavlju im pomoći, ali nipošto, poput Foruma za slobodu odgoja, unaprijed sve tolerirati i odobravati, erotizirati ih i učiti kako da žive pogrešno i štetno za sebe i društvo. Oni kažu - to je realnost od koje ne možemo pobjeći. Mi kažemo da treba odgojem mijenjati i ispravljati realnost. Mi vjerujemo i znamo da su djeca i mladi, kao i svi ljudi, razumna bića, da mogu držati svoj spolni nagon i svoje ponašanje pod kontrolom i da tako mogu biti sretni u životu, ali ih trebamo i poštivati i govoriti im istinu o važnosti i odgovornosti spolnoga života, o posljedicama neodgovornog ponašanja, ali i o zaljubljenosti i ljepoti ljubavi, o humanim i odgovornim odnosima između mladića i djevojke, muža i žene, o međusobnom poštovanju i ljubavi u braku, o ljubavi roditelja prema djeci i djece prema roditeljima, o ljubavi prema svim članovima obitelji, narodu i domovini, kao i prema svim ljudima, Bogu i prirodi. Mi smatramo da sve bitno glede zdravstvenog i higijenskog odgoja, pripremljeno od strane stručnjaka, djeca i mladi mogu naučiti u okviru drugih odgovarajućih predmeta, a o moralnom odgoju, te humanom i odgovornom ponašanju između osoba različitog spola i svih ljudi mogu učiti u okviru vjeronauka ili etike, ako neki ne odaberu vjeronauk, a takav odgoj bi trebao biti uključen i u ostale obrazovne predmete. Pri svim ovim razmišljanjima i odlukama veliku ulogu imaju mediji. U narodu koji izumire i u državi u kojoj svake godine desetak tisuća osoba više umire nego se rađa, gdje od 550 gradova i općina u Republici Hrvatskoj, u 445 njih više ljudi umire nego što se rađa, mediji ne bi trebali razglabati koliko postotaka ljudi u braku koristi kontracepcijska sredstva, uključujući kondome, i žaliti što je to prema nekim anketama samo u 40% brakova, sa željom da taj postotak treba biti viši, već bi se trebali zauzimati, kao i svi ostali mjerodavni čimbenici, za bolje uvjete obiteljskog života i propagirati rađanje većeg broja djece, bez čega nema napretka ni budućnosti u hrvatskome narodu i državi.
Dr. Ružica Ćavar, predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj