Dijalog u društvima trećega tisućljeća

(16. siječnja 2007. – RV) Dijalog u društvima trećega tisućljeća – o tome se, kao o slojevitom i žurnom problemu, govorilo u okviru međunarodnoga skupa održanoga 11. i 12. siječnja na Papinskome sveučilištu Urbaniana. Skup su organizirala Papinska vijeća za kulturu i za međureligijski dijalog. Pojava multikulturnosti društva, koje je sve više višeetničko i višereligijsko, sa sobom donosi neosporne prednosti, ali i nove brige i nove prostore za djelovanje. Scenarij je slojevit i zahtijeva veću snagu dijaloga –istaknuo je kardinal Paul Poupard, predsjednik Papinskih vijeća za kulturu i za međureligijski dijalog. Međukulturni i međureligijski dijalog nije moda, nego životna potreba jer su narodi u pokretu kao nikada prije – napomenuo je kardinal. U svakom kutku Zemlje pronalazimo ljude koji tisućama godina imaju razne načine razmišljanja i života. Kada dođe drugi, s drugačijim načinom života, stavlja nas u krizu, i taj drugi, koji nam je nepoznat, za nas postaje opasnost. Međutim, tada prvo treba upoznati drugoga kako bi se shvatilo da drugačiji način života i razmišljanja nije za nas opasnost, nego je samo drugačiji način koji se može mirno razmatrati. Iz toga proizlazi potreba za boljim poznavanjem samoga sebe – napomenuo je nadalje kardinal te upozorio kako se ponekad, u ovome povijesnom razdoblju, uočava određena neuravnoteženost: ponekad postoji volja za otvaranjem prema drugome, ali se pritom zaboravlja vlastiti identitet, a ponekad postoji i kušnja vjerovanja da treba sakriti vlastiti identitet kako bi se otvorili prema drugima, a to – prema riječima kardinala Pouparda – nije dobro. Dijalog među kulturama, religijama i narodima je potreba, ali je i mogućnost – mišljenje je Carmela Dotola, profesora teologije religijâ na Papinskome sveučilištu Urbaniana. Kulture se, po svojoj naravi, nerado susreću s lakoćom, i to jednostavno stoga što su one viđenje života koje teži svome opravdanju i davanju odgovora na pitanja koja si ljudi postavljaju. Posebice kada je na neki način u igri tema identiteta, identitet neke kulture nije nužno privučen suočavanjem s identitetom neke druge vrste – primijetio je prof. Dotola pojasnivši kako stoga samo potreba nije dostatna za opravdavanje dijaloga među kulturama; potreban je prijelaz na mogućnost, odnosno na susret otvoren za drugoga, koji postaje uzajamno obogaćivanje.