Preminuo isusovac o. Rudolf Brajičić

U Zagrebu je jutros 13. siječnja u 89. godini života, 71. redovništva u Družbi Isusovoj i 61. svećeništva preminuo isusovac o. Rudolf Brajičić. Sprovod će biti u srijedu 17. siječnja u 14.10 na Mirogoju, a sv. Misa poslije sprovoda u župnoj crkvi na Jordanovcu.
O. Rudolf Brajičić je kao treće i najmlađe dijete roditelja Špire i Ivanice rođ. Božiković ugledao svjetlo svijeta krajem Prvoga svjetskog rata, 12. travnja 1918. godine u Zenici gdje mu je otac bio u državnoj službi habsburške monarhije što je tada odbrojavala svoje posljednje dane. Obitelj se potom vratila u poljički kraj, u rodni Strožanac. Mali Rudolf pohađa osnovnu školu u Stobreču nakon koje ga otac šalje u klasičnu gimnaziju u Splitu gdje mu se počela buditi klica svećeničkoga zvanja pa stoga u trećem razredu postaje sjemeništarac splitsko-makarske biskupije. Uvidjevši da će svoje svećeništvo najbolje ostvariti u Družbi Isusovoj, odlazi u osmi razred tadašnje klasične gimnazije u Travniku što su je vodili isusovci i 1936. godine polaže ispit zrelosti.
Otada započinje uobičajeni životni put jednog isusovca. U isusovački novicijat ulazi uoči blagdana sv. Ignacija, 30. srpnja 1936. godine u Zagrebu na Jordanovcu. Filozofiju studira od 1938. do 1941. na novoosnovanom (1937.) Filozofskom institutu Družbe Isusove smještenom u novicijatu na Jordanovcu; dvogodišnji didaktičko-pedagoški staž provodi u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu; četverogodišnji studij teologije završava 1947. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu; polaganjem ruku zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca zaređen je za svećenika 18. kolovoza 1946. godine te napokon od 1951. do 1952. obavlja u Dubrovniku završni stupanj isusovačke formacije, tzv. treću probaciju. Pod vodstvom prof. dr. Stjepana Bakšića piše doktorsku disertaciju pod naslovom "Utrum nomine 'Pater noster' secundum Sacram Scripturam prima tantum Persona an tota Trinitas intelligenda sit?" koju je uspješno obranio 1956. godine.
Otada djeluje kao profesor fundamentalne i dogmatske teologije na Teološkom, odnosno Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. U Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove obnašao je odgovorne službe, primjerice: rektor Kolegija na Jordanovcu (1957-1961), nadstojnik Filozofsko-teološkog instituta (1969-1975), urednik Obnovljenog života (1971-1978) te voditelj treće probacije. Na razini mjesne Crkve p. Brajičić je bio član teološke komisije Biskupske konferencije Jugoslavije (1970-1979), potpredsjednik Hrvatskog mariološkog instituta pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu (1976-1977) te nacionalni tajnik Apostolata molitve (1984-1993). U suradnji s drugim istaknutim piscima, započeo je 1977. izdavati teološki niz "Komentari dokumenata Drugog vatikanskog sabora". Svojom neobičnom intuicijom, zavidnim spekulativnim darom te osobnim "željeznim" dnevnim redom stvorio je uistinu hvalevrijedan životni opus. Uvijek mu je na srcu bilo osuvremenjivanje kršćanske poruke, što je posebno došlo na vidjelo u njegovu možda najzrelijem djelu Bit i suvremenost Crkve. Posljednjih se godina sve više bavi filozofijom. Osobito se uhvatio u koštac s Kantom, a plod toga sučeljavanja je njegovo zanimljivo djelo "Opravdanje čistoga uma" te "Filozofski eksperiment".