Slučaj Welby

(23. prosinca 2006. – RV) Piergiorgio Welby, koji je bolovao od mišićne distrofije, preminuo je 20. prosinca malo prije pola noći. Welbyjev je slučaj poznat javnosti po tome što je napisao pismo talijanskome Predsjedniku tražeći da odobri isključivanje aparata koji ga je održavao na životu. Na tiskovnoj konferenciji održanoj 21. prosinca liječnik koji je doista isključio aparate kazao je kako je „poštovao bolesnikovu želju da umre“. Osvrnuvši se na taj slučaj u razgovoru za našu radio postaju, biskup Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život, kazao je kako s etičkoga gledišta u slučaju Welby nije bila riječ o terapijskoj ustrajnosti. Riječ je o zahtjevu obustave liječenja, odbijanja liječenja od strane bolesnika. Talijanski Ustav dopušta odbijanje terapije, ali ne postoji zakon o primjeni toga načela. S etičkoga gledišta nije dopušteno odbiti liječenje ako je ono proporcionalno, ali nitko nema pravo prisiliti bolesnika na liječenje. U konkretnom slučaju ne znamo je li bolesnik zahtijevao isključivanje aparata zbog nepodnošljivosti terapije, što bi se s moralnoga gledišta moglo opravdati, ili je to zahtijevao iz političkih razloga – iznuđivanje zakona koji bi otvorio put eutanaziji. Zbog povezivanja pacijentovoga zahtjeva s kampanjom za ozakonjenje eutanazije, ne shvaća se je li zahtjev bio utemeljen na dobru pacijenta ili na dobru njegove stranke – zaključio je biskup. Osvrnuvši se na eutanaziju kazao je kako treba odrediti jasne kriterije što je terapijska ustrajnost, a što je odbijanje terapije. Pri tome treba imati u vidiku zakonodavstvo i etiku, jer se s etičkoga gledišta mora znati kada je dopušteno odbiti liječenje i kada liječnik može prihvatiti odbijanje terapije. Zakonom treba odrediti kako postupati kad pacijent odbija liječenje, čak na nedopušten i neobrazložen način – zaključio je biskup Sgreccia. Francesco D'Agostino, predsjednik Unije katoličkih pravnika, kazao je pak kako je teško procijeniti što se u stvarnosti dogodilo: je li riječ o eutanaziji ili o nekoj drugoj vrsti zahvata? U svakom slučaju potrebno je medijsko stišavanje i duboko promišljanje o smislu smrti, boli i patnje. Što se tiče eutanazije talijansko je zakonodavstvo posve jasno: zabranjuje eutanaziju, također terapijsku upornost, a odobrava odbijanje terapije od strane pacijenta – istaknuo je D'Agostino i dodao kako oni koji zahtijevaju nove zakone nisu svjesni – ili su svjesni u nekim slučajevima – da to što traže u stvarnosti jest ozakonjenje eutanazije u Italiji.