(18. prosinca 2006. – RV) U svijetu je danas obilježen VI. međunarodni dan selilaca,
koji je ustanovila Organizacija Ujedinjenih naroda u svrhu potpore ljudskih prava
onih koji moraju napustiti vlastitu zemlju. Govoreći nedavno u Međunarodnoj organizaciji
za migracije u Ženevi, nadbiskup Silvano Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice u
Organizaciji Ujedinjenih naroda, istaknuo je važnost zakonodavstva koje bi u različitim
zemljama podupiralo ponovno spajanje obitelji iseljenikâ. Pozivajući se potom na države
i međunarodne organizacije kojih su one članice, nadbiskup je izrazio želju za ustanovljenjem
međunarodnoga normativnog sustava kojemu bi u središtu bilo ljudsko biće, i koji bi
učinio to da migracije budu izbor, a ne potreba. U cijelome je svijetu, naime, i dalje
vrlo veliki broj izgubljenih života u migracijskim kretanjima; posljednja se tragedija
dogodila ovih dana kod Kanarskih otoka, gdje se utopilo 127 iseljenika iz Senegala.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na tu dramu, don Bruno Mioli, iz zaklade
Migrantes, kazao je kako su ti ljudi potaknuti nagonom za preživljavanje, i to zbog
gospodarske neuravnoteženosti, društvenih nereda, bijega pred progonima, te zbog građanskih
sukoba, pa čak i ratova. Oko 200 milijuna ljudi, odnosno 3% sveukupnoga svjetskog
pučanstva, podložno je, nažalost, ne slobodnome izboru, već toj zloj sreći. Komentirajući
potom novinarovu primjedbu kako je građansko društvo sa zadovoljstvom prihvatilo neke
međunarodne normativne instrumente, poput Konvencije za zaštitu radnika iseljenika,
ali kako se ipak nailazi na određene prepreke u trenutku ratifikacije ili primjene
tih normi, don Mioli je istaknuo da se i u poruci Svetoga Oca o migracijama, koju
je nedavno objavila Sveta Stolica, insistira na ratifikaciji Konvencije Organizacije
Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1990. godine, a tu se posebice misli na Europsku
uniju. Doista je sramota to što među zemljama koje su ratificirale tu konvenciju –
njih oko 25, nema niti jedne zemlje koja se svrstava na razinu blagostanja – primijetio
je don Mioli.