Uz liturgijska čitanja 3. nedjelje Došašća razmišlja vlč. Ivica Ivanković-Radak

Liturgija treće adventske nedjelje, na poseban način je prožeta „radošću“. Takvim usklikom odišu i sva liturgijska čitanja, počevši od starozavjetnog proroka Sefanije koji klikće Jeruzalemu: „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!“ (Sef 3,14). Sv. Pavao naprosto naređuje Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Fil 4,4a) Redci Lukina Evanđelja nam, istina, ne govore izravno o radosti, ali nam naznačuju sigurni put kako postići radost, a to je obraćenje srca, koje se ne postiže nužno samo asketskim odricanjima, nego ponajprije u jednostavnom življenju u pravednosti, istini i ljubavi. Stoga se ova adventska nedjelja naziva još i nedjelja gaudete, što bi značilo radujte se!
U središtu evanđeoskog pripovijedanja ponovno se nalazi Ivan Krstitelj. Čitamo kako su ljudi ozbiljno shvatili Ivanov poziv na obraćenje. Među mnoštvom koje mu postavlja pitanje: „Što nam je dakle činiti?“ (Lk 3,10), bili su imućnici, carinici i vojnici. Ivan se svima jednako obraća, ne isključuje obraćenje ni za jednog čovjeka, niti za jedno zanimanje, ali naglašava kako je u svima potrebno provoditi pravdu i ljubav. Svakom se čovjeku približilo spasenje ukoliko na vrijeme čuje i prihvati Božji zov. To nam spasenje dolazi po krštenju, koje Ivan Krstitelj ponizno naviješta: „Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem!“ (Lk 3,16). Sv. Pavao već upozorava: „Gospodin je blizu!“ (Fil 4,5b) I na mnoštvo drugih mjesta u Bibliji toliko puta se čuje kako se mesijansko vrijeme približilo, ili da je ono već među nama. Uistinu, prošla je već polovica Došašća i čitava molitva Crkve nalazi se u zanosu iščekivanja Spasiteljevog rođenja. No, to ne znači da već možemo slaviti, nego se približavamo vrhuncu kada će Mesija sići među nas. Svijet današnjice sve nastoji komercijalizirati, pa se tako od Božićnog otajstva napravila velika tržnica. U takvom mentalitetu čovjek se već zasiti svega i prije no što je došao sam Božić, jer se sa slavljem počelo još prije samoga adventa. Međutim, samo vrijeme Došašća ima svoj smisao u postupnoj liturgijskoj pripravi, koja nas polako uvodi da uvijek iznova i zrelije, doživljavamo i proničemo otajstvo Božića. Da osjetimo čar istinske radosti potrebna je cjelovita priprava. Stoga budimo strpljivi i ustrajni do konca. Nemojmo se dati povesti za raznim preuranjenim materijalnim obećanjima. Dopustimo da nas do dna srca zahvati Ivanov zov na obraćenje i Pavlov kliktaj radosti „Gospodin je blizu!“