Godišnjica smrti sluge Božjega Josipa Stadlera

Na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM spominjemo se i godišnjice blažene smrti Sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog Vrhbosanskog nadbiskupa i Utemeljitelja sestara Služavki Maloga Isusa. U svim će zajednicama sestara Služavki Maloga Isusa biti svečano obilježena ova godišnjica, a u sarajevskoj katedrali bit će svečana sveta misa u 10.30 koju će predvoditi uzoriti gospodin kardinal Vinko Puljić. U Stadlerovom rodnom gradu Brodu, u župi Gospe od brze pomoći, popodnevne svete mise u 17.00 i u 18.30 bit će - kako piše župnik vlč. Ivan Lenić - u „znaku našeg Brođanina sluge Božjega Josipa Stadlera uz dan njegove smrti“, a predvodit će ih dr. Pavo Jurišić, postulator u Stadlerovoj kauzi.
Stadler je rođen 24. siječnja 1843. u Slavonskom Brodu, a umro je 8. prosinca 1918. u Sarajevu, gdje mu se u katedrali koju je on sagradio, nalaze i zemni ostatci. Njegov grob je mjesto hodočašća mnogih koji časte njegovu uspomenu i utječu se njegovu zagovoru. Smrt sluge Božjega Josipa Stadlera na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM uklapa se u cjelokupni njegov život, jer je toliko častio Mariju, posebno Gospu žalosnu i njezino bezgrješno začeće. Stadler je osjećao potrebu da o Mariji govori i piše, da promiče pobožnost prema nebeskoj Majci i da tumači njezine svetkovine i nauk o njezinom bezgrješnom začeću, dogmu koju je 8. prosinca 1854. proglasio papa Pio IX.
Kako su kroz cijelu ljudsku povijest javljali pojedini glasovi da izvrgnu ruglu istine katoličke vjere, nije bilo drukčije ni u Stadlerovo vrijeme, a kako onda tako i danas, „u ime nekoga naprednoga pogleda na svijet“. Zato on piše: „Često nam od protivnika valja učiti što trebamo štovati. Jer, bez sumnje, oni ne navaljuju na našu nauku, posebno na bezgrješno začeće BDM, iz ljubavi prema svetoj vjeri ili prema samom Bogu, ili prema BDM, jer oni mrze kako vjeru i početnika vjere Boga, tako i BDM i nas same. Njima nije ni na kraj pameti da se Bog proslavi ili da mi budemo privedeni na pravi put spasenja, nego je u njihovu opaku srcu vruća želja da podruju Crkvu i njezinu vjeru, a nas da upropaste. Ali to im neće nikada poći za rukom, jer je Gospodin Isus obećao da će on sam biti sa svetom Crkvom dok ona propovijeda narodima da vjeruju sve što je on učio, i da drže sve, što je on zapovjedio“.
Nije čudno da je Stadleru tradicionalna marijanska pobožnost bila na srcu, da je razmatrao pred Gospinim slikama, da je molio Gospin pozdrav i krunicu, da je slavio njezine spomendane i blagdane, jer je to i očekivati od jednoga hrvatskoga katolika. Ali zadivljujuća je činjenica kakvo je osobno značenje Marija imala u Stadlerovu životu. Rođen i rastao u vrijeme romantizma, kada je cvjetala marijanska pobožnost, uz koju odgajan pod vodstvom iskusnih duhovnika isusovaca, sve se to očituje kako u njegovu kasnijem svećeničkom životu, tako i djelovanju dok je bio nadpastir Vrhbosanske Crkve. Za vrijeme svoga episkopata šest je svojih poslanica posvetio isključivo Blaženoj Djevici Mariji i pobožnosti prema njoj. Ali i svaki drugi pastirski i duhovni spis prožet je marijanskim temama. Stadler uvijek uz Isusa stavlja i Mariju, jer on je Marijin sin, a ona ima svoje mjesto u Božjem planu spasenja. Marija je nedjeljiva od Isusa Krista, vođe i posrednika spasenja. Zato Sluga Božji Josip Stadler pokazuje posebnu osjetljivost pri promatranju Marije, njezinu nježnost i brižnu zauzetost za čovjeka, za svakoga od nas. Stadler šalje svakoga tko mu se obrati u Marijinu duhovnu školu, školu majčinske nježnosti i ljubavi. Ona je naša Gospa i naša sestra. Marija je prisutna u njegovim molitvama i razmatranjima. Stadler i na smrtnom času uz Isusovo ime izgovara i ime Marijino: „Isuse, Bože moj! Marijo!“ On je svakoga tko moli upućivao Mariji na razgovor. Ako je molitva dah duše, tada bismo mogli reći: Stadler nas poziva da vlastita razmatranja, razmišljanja i osjećaje prodišemo i prosijemo kroz nježni i lijepi veo ženske čovječnosti Marijina kova.