Kometar o. Lombardija na prvi dan Papina boravka u Turskoj

(29. studenoga 2006. - RV) Intenzivna, ne bez umora, ali uistinu plodonosna – tim je riječima ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, i glavni ravnatelj našega radija, otac Federico Lombardi opisao prva 24 sata Papina apostolskoga putovanja u Tursku. Osvrnuvši se na dopodnevno ozračje kazao je kako je bilo izvanredno, jer je riječ o jednostavnome mjestu, veoma siromašnome i lijepome. Potpuno različito od ozračja metropole Ankare. Svetište „Kuća Marijina“ nalazi se na brežuljku, uronjeno u zelenilo, nedaleko od mora. Veoma je prikladno kako bi se putem razmišljanja i meditacije Marijina lika sjetili jednostavnih korijena kršćanske vjere. Ovdje se može vidjeti jednostavnost kršćanskoga života male zajednice, koja je uistinu, u odnosu na svijet koji je okružuje, siromašna i ponizna. Marijin lik može u izvjesnom smislu biti slika, nadahnjujući za kršćansku zajednicu poput Katoličke Crkve u Turskoj. Unatoč tome svetište nije odvojeno od svijeta koji ga okružuje: brojni muslimani štuju Mariju. Časte je i dolaze u ovo mjesto. Rekao bih da se u ovome mjestu jednostavnih korijena vjere, bitnoga odnosa s Bogom, nalazimo ujedinjeni, ne samo kao mala katolička zajednica, nego i s iskrenim vjernicima koji na razne načine traže Boga, poput muslimana – primijetio je otac Lombardi. Potom je istaknuo kako Papin apel za mir izrečen tijekom današnje homilije, „mir za Jeruzalem, za Svetu zemlju i za cijeli svijet“ ima poseban prizvuk, različit od onoga koji se može imati na velikim skupovima ili važnim i svečanim mjestima. Poziv na mir upućen iz jednostavnoga mjesta vjere i ljubavi apsolutno je vjerodostojan – kazao je otac Lomabardi i dodao kako je Sveti Otac govorio o don Andrei Santoru, koji je ubijen u Trebzonu gdje je u svijetu koji mu nije bio naklon svjedočio svoju jednostavnu i hrabru vjeru.
Na upit našega novinara o jučerašnjem danu, otac Lombardi je kazao kako je bio prepun susreta, naporan za Svetoga Oca, ali u svakom vidiku plodonosan. Proživljavala se dimenzija susreta s turskim narodom i njegovim vlastima, te sa suvremenom turskom poviješću; susret s Predsjednikom, Premijerom, zamjenikom Premijera te predsjednikom za Vjerske poslove, dakle sa svim predstavnicima turskoga naroda. Susreti su bili mirni i srdačni. Papa je uistinu dobro došao. Prihvaćen je kao važan gost koji može poduprijeti, čak i moralno, turski narod koji ne proživljava najljepše dane. Papa je obuhvatio veliku perspektivu, perspektivu mira na Bliskom istoku, poglavito u govoru diplomatskome zboru, a i u današnjoj homiliji. Govorio je o Turskoj kao mostu između Azije i Europe, njezinoj odgovornosti i zauzimanju u Libanonu te o njezinim naporima kako bi se približila Europi. Sveti Otac cijeni turske napore u prihvaćanju načela i vrednota kako bi približavanje Europskoj uniji bilo bitno, značenjsko i dugotrajno – primijetio je otac Lombardi i dodao kako je Benedikt XVI. imao prigodu u susretu s predsjednikom za vjerske poslove potvrditi bitna načela dijaloga s muslimanima. Papa ih je jasno potvrdio, počevši od II. vatikanskog sabora, zatim stajališta svojih prethodnika te svojih osobnih, u posljednjim mjesecima očitovanih, poštovanja prema muslimanima; dijeljenja vjere u jedinoga Boga, sudjelovanja u zabrinutosti zbog duhovne čovječje dimenzije u sekulariziranome svijetu. Istaknuto je ono na čemu se može nastaviti dijalog, ističući zajedničke znakovite vidike. Papa je u više navrata govorio o vjerskoj slobodi. Tu temu u Turskoj trebaju produbiti. Turska je laička država, a Ustav izričito jamči pravo na vjersku slobodu. Možda se ona ostvaruje u bogoštovlju i u duhovnome životu pojedinca, ali malo manje u životu vjerske zajednice. Papa Benedikt XVI. govorio je o tome sa zamjenikom Premijera, te o stvarnim problemima koje katoličke zajednice imaju, o imovini zajednica i njihovome osoblju, te je potaknuo susret između Vlade i crkvenih predstavnika kako bi se stvarno raspravljalo o njima. Riječ je dakle o znakovima pozitivnoga kretanja koje može u životu katoličkih zajednica donijeti poboljšanje – zaključio je otac Lombardi.