Papa se susreo s diplomatskim zborom u Turskoj

(28. studenoga 2006. – RV) Za istinski je mir potrebna pravednost, kako bi ispravila gospodarske nejednakosti i političke nerede koji su uvijek čimbenici napetosti i prijetnji u cijelome društvu – kazao je Sveti Otac susrevši se u Apostolskoj nuncijaturi u Ankari sa šefovima diplomatskih misijâ. Spomenuvši se odmah na početku posjetâ Turskoj svojih predhodnikâ, Pavla VI. i Ivana Pavla II., kao i pape Benedikta XV., neumornoga tvorca mira tijekom Prvoga svjetskog rata, te blaženoga Ivana XXIII., pape „prijatelja Turaka“, koji je bio apostolski izaslanik u Turskoj, a potom apostolski administrator Latinskoga vikarijata u Istambulu, Sveti je Otac izrazio radost zbog dolaska u Tursku, kamo je stigao - kako je kazao – kao prijatelj i apostol dijaloga i mira.
Podsjetivši potom na riječi Drugoga vatikanskog sabora, kako mir nije jednostavno nepostojanje rata (…), nego je on plod reda koji je u ljudsko društvo utisnuo njegov Utemeljitelj, i koji trebaju ostvariti ljudi koji snažno teže sve savršenijoj pravednosti, Sveti je Otac snažno istaknuo potrebu pravednosti u društvu. Nedavni razvoj terorizma i određenih regionalnih sukoba, istaknuli su potrebu poštivanja odluka međunarodnih ustanova, i štoviše, njihovu potporu, dajući im posebice djelotvorna sredstva kako bi spriječile sukobe, te kako bi zadržale, zahvaljujući snagama za posredovanje, neutralna područja među zaraćenim stranama. Pa ipak, to nije dostatno ako se ne postigne istinski dijalog, kako bi se došlo do političkih prihvatljivih i trajnih rješenja koja poštuju pojedince i narode – kazao je Sveti Otac te dodao kako na poseban način misli na sukob na Bliskome istoku. Još jednom upućujem apel međunarodnoj zajednici, da ne izbjegava svoju odgovornost, te da upotrijebi sve potrebne napore kako bi među sukobljenim stranama promicala dijalog, koji jedini omogućuje jamčiti poštovanje prema drugima, i to braneći opravdane interese i odbijajući pribjegavanje nasilju – istaknuo je Papa.
Napomenuvši nadalje kako je činjenica da je tursko stanovništvo većinom muslimansko, važna u životu društva, Sveti je Otac napomenuo kako turski Ustav svakome građaninu priznaje pravo na slobodu bogoštovlja i slobodu savjesti. Stoga je zadaća građanskih vlasti u svakoj demokratskoj zemlji zajamčiti stvarnu slobodu svih vjernika, i dopustiti im slobodno organiziranje života vlastite vjerske zajednice (…) u sigurnosti da je vjerska sloboda temeljni izraz ljudske slobode, a aktivna nazočnost religija u društvu čimbenik napredka i bogatstva za sve. To, naravno, zahtijeva da religije sa svoje strane ne nastoje izravno izvršavati političku moć, te posebice, da apsolutno ne opravdavaju pribjegavanje nasilju kao opravdani izraz vjerske prakse – napomenuo je Sveti Otac, a potom pozdravio malu katoličku zajednicu, koja – prema Papinim riječima – želi sudjelovati u razvoju zemlje, posebice kroz odgoj mladih, te izgradnju mira i sklada među svim građanima. Spomenuvši se potom vlastitih riječi koje je u rujnu, u Castel Gandolfu, uputio veleposlanicima muslimanskih zemalja, kada je istaknuo kako nam je apsolutno potreban istinski dijalog među religijama i kulturama, Sveti je Otac kazao kako tijekom ovoga pohoda Turskoj želi još jednom izraziti svoje poštovanje prema muslimanima, pozivajući ih, zahvaljujući uzajamnome poštovanju, na nastavak zajedničkoga zalaganja u korist dostojanstva svakoga ljudskog bića, te za razvoj društva u kojemu osobna sloboda i pozornost prema drugima dopušta svakome živjeti u miru i zadovoljstvu.