Uz liturgijska čitanja svetkovine Krista Kralja razmišlja velečasni Denis Barić

Braćo i sestre u Kristu!
Svetkovina je Krista Kralja. Dok na simbolički način ispraćamo jednu liturgijsku godinu i započinjemo od iduće nedjelje novu, pred nama se nižu pitanja, bude iluzije, traže odgovori vezani uz Kraljevstvo Isusa Krista, te razmišljanje i preispitivanje vlastitog odnosa prema njemu. I dobro je da je tako.
Stoga i o današnjoj svetkovini pred nama je tekst Ivanovog evanđelja s Isusovim svjedočenjem o istini, o njegovu Kraljevstvu i o sramotnoj osudi koja za sobom povlači prebiranje po čitavom nizu događaja, osoba i riječi koje su obilježili Isusov život. Događaj toliko dobro poznat, toliko puta režiran, prikazivan, da je zasigurno i nas potaknuo na svjedočanstvo i istinu o našem kršćanskom životu, kršćanskoj ljubavi i životu za druge. Isus pred Pilatom, koji predstavlja svjetovnu vlast, silu i carstva svih vremena i prostora, jasno kaže da je kralj. Ali njegovo kraljevstvo nije "od ovoga svijeta", "nije odavde". Isus mu potvrđuje: "Da, ja sam kralj! Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko god je od istine, sluša moj glas." U ivanovskom shvaćanju "istina" znači isto što i ljubav, vjernost, pravda. Bog ulazi u povijest kako bi nam objavio ljubav i ona se u Kristu očitovala u punini. Tu otkrivamo istinski razlog pada i nestajanja silnih i moćnih kraljevstava koja su zanemarila istinu, pravdu, ljubav. Poznato nam je naime iz govora, a i iz toliko pročitanih knjiga, viđenih tv-spektakla, kako zemaljska kraljevstva, carstva, vladavine velesila i svjetskih moćnika nestaju susljedno iz povijesti i padaju u zaborav. Istini za volju, to nam po sebi baš i ne ulijeva neku nadu u nešto bolje, savršenije, sretnije, u neki istinski novi poredak i društveno blagostanje. No, ipak što je s Kristovim kraljevstvom? Samo Božji zahvat i uspostava Božjeg kraljevstva ulijeva u nas nadu i sigurnost u bolju i konačnu pobjedu, ali ne poradi toga što bi nam netko podao u ruke najsigurniju policu životnog osiguranja, predskazao do u tančine razvijanje i slijed događaja posljednjih vremena ili pak sigurnost ostatka života, već poradi toga što je posrijedi Kraljevstvo građeno na pobjedi dobra nad zlom, istine nad laži, ljubavi nad mržnjom.
A gdje je to Isusovo kraljevstvo? Mnogi kršćani bi na to vjerojatno odgovorili da je ono na nebu, negdje iznad zvijezda, daleko od nas, u svakom slučaju daleko od naše zemlje, od našega grješnoga svijeta. To je kraljevstvo već među nama, poučio je Isus svoje učenike kad su ga o tome pitali. Svakako, ovdje na zemlji se to Božje kraljevstvo ne može posve ostvariti, jer živimo u svijetu, ranjenom grijehom i opterećenom krivnjom, gdje su dobro i zlo isprepleteni. Upravo zbog toga što to ne možemo sami postići, svjesni smo da ovisimo o Bogu, te možemo to revnije moliti da k nama dođe kraljevstvo Božje i da se ostvari među nama. Stoga nemojmo zaboraviti istinu, te svjedočiti za tu istinu kako bi Kraljevstvo Isusa Krista moglo biti ne samo prepoznato, već i ostvareno ovdje na zemlji. I naposljetku nemojmo zaboraviti kako nije važno je li Kristovo kraljevstvo po našoj mjeri ili ne, važno je da smo mi po mjeri tog kraljevstva, utoliko što prihvaćamo Krista kao svoga Kralja već ovdje na zemlji.