Molitva je lijek za dušu i tijelo

(18. studenoga 2006. – RV) Molitva je bez sumnje lijek za dušu i tijelo, iskustvo kontemplacije i razmišljanja, sredstvo utjehe u prigodama poput smrti i rođenja, kada se liječnik i pacijent raspituju o vjerskome smislu života, zaključili su brojni sudionici skupa, koji je Udruga katoličkih liječnika iz Milana organizirala na temu „Molitva, lijek za dušu i tijelo“. Kardinal Dionigi Tettamanzi, milanski nadbiskup, u pozdravnome je govoru pohvalio liječnike zato što, ne isključujući duhovnu skrb u traženju izlječenja, razmišljaju i rade za cjelovito bolesnikovo blagostanje. Kao filozof, sa zanimanjem i divljenjem, u najdubljem smislu riječi, gledam na onoga tko se povjerava Bogu kako bi ozdravio – kazao je Massimo Cacciari, profesor estetike, gradonačelnik Venecije. Molitva shvaćena kao prošnja kako bi se ispunile osobne želje veoma je prijeporna – istaknuo je Cacciari i dodao: „naprotiv, tko se svome Bogu obraća kako bi ga častio, ne tražeći ništa u zamjenu, može biti uspoređen s filozofom koji se stavlja u službu i traženje istine“. Pogrješno je polemičko suprotstavljanje dvaju načina molitve, jer utješni vidik molitve držim fascinirajućim i za ateiste – zaključio je Cacciari. O iskustvu molitve kao hrani duše, iskustvu povjerljivoga prepuštanja Bogu, govorili su sestra Ignazia Angelici, kontemplativka, te biblicist Gianfranco Ravasi. U engleskim medicinskim časopisima najmanje 200 publikacija u posljednjih deset godina istraživalo je terapijski vidik molitve. Potrebna su dodatna klinička proučavanja kako bi se znanstveno potvrdilo da je molitva lijek za tijelo – kazao je prof. Giorgio Lambertenghi, predsjednik Katoličkih liječnika, dodavši kako je obraćanje Bogu bez sumnje okrjepa koja u trenutku patnje daje snagu. Nacionalni zavod za zdravstvo u Sjedinjenim Američkim Državama financirao je brojne studije o fiziološkim i psihološkim reakcijama koje prouzrokuje duhovna praksa, a 99% obiteljskih liječnika smatra kako vjerovanje u Boga može imati pozitivan učinak.